„Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!”
Iskustvo gladi, bilo tjelesno bilo duhovno tjera čovjeka na dublje razmišljanje o načinu na koji živi. Mlađi je sin otišao. Bira rizik. Otac mu više ništa ne može učiniti. On ga ne zadržava kao što obično ništa sebi ne zadržava. Čak daje sinu ono što je sam tražio – dio dobara. Eto, sin sam pred sobom, daleko od očeve sjene. On ima svoje imanje. Ima povjerenje u stvarima. To smiruje i daje sigurnost! Otkriva svoju ljudskost i bogati su njegovi trenuci. Tako to ide. Naši trenuci prijelaza, depresije ili prekida mogu biti bogati. Sin osjeća da život teče kroz njega. Osjeća kako u njemu raste pravi odrastao čovjek. On je „faca”. Prelazi iz imati u biti. Njegova je borba realna. Čak se suočava i sa sjećanjima. Ustanovljuje da i kad bi se dobro osjećao na polju sa svinjama, ipak postoji obiteljska njega i toplina. Postaje svjestan da u biti postoji, da jest, ali je sam. Glad se nastanila i ne daje mira. On postoji, ali ni za koga. Može li čovjek biti svoj sam i usamljen?!
Došavši k sebi, napušta borbu i sad može napraviti projekte. Da, puno je izgubio, ali je živi čovjek koji ustaje jer zna da ima budućnost. Zato će se morati poniziti i ispravno priznati onoga koji ga je rodio i koji mu je toliko puta iskazao nježnost. Ne čini korak nazad, već ide naprijed. Kreće na putovanje povratka koje ovdje nema drugo ime doli OBRAĆENJE. U povratku domu više neće biti isti. Moći će uživati mir i radost koje nije razumio dok je imao sve.
Prekid, lutanje, samoća, gubitak, depresija… trenuci su u kojima je moguće humanizirati se, doživjeti očovječenje ako čovjek proba biti ono što treba… Biti svoj. Put mlađeg sina govori nam da svi naši životni trenuci mogu biti bogati. U suprotnom, nedostatak i odsutnost rizika koji je bio kod starijeg sina, umanjuje naš pogled na život. Unutarnje hodočašće je kopalo želju mlađega i on bolje od ikoga shvaća širinu i dubinu očeve ljubavi i očevu prisutnost u svom životu.
Na nama je da ne napuštamo te unutarnje putove. I nama se otvara nova budućnost! Ali i na nama je da prepoznamo glad i da se neprestano vraćamo Ocu u sakramentu ispovijedi! Samo tako možemo biti Njegovi!
vlč. Odilon-Gbenoukpo Singbo, www.pastoralmladih.hr
