Psihotraume doživljene u ranom djetinjstvu kao i sve one koje je osoba pretrpjela bilo kad u životu ostavljaju bolne ožiljke na duši, a uz genetsku predispoziciju mogu uzrokovati razne neuroze pa i psihotične poremećaje. Doživljaj neprihvaćenosti, manjak ljubavi, teška razočaranja u afektivnom životu, naglo kidanje ljubavne veze u vrijeme adolescencije, dramatični razvodi braka i slična traumatska događanja uzrokuju veliku patnju i ostavljaju bolne posljedice na duši i tijelu.
Iskrena molitva može donijeti izranjenoj duši utjehu i mir. Sam Isus jednom reče: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Mt 11. 28). Da bi naša molitva bila uspješna, tj. uslišana potrebno je imati jaku vjeru. Sam Isus jednom reče: „Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam” (Mk 11, 24). Zaista, mnogo može žarka molitva pravednikova, poručuje nam Sveto Pismo. A mi postajemo pred Bogom pravedni onda kad se iskreno i skrušeno kajemo za svoje grijehe, kad ih ispovijedamo i kad čvrsto vjerujemo da smo otkupljeni snagom Kristove prolivene krvi. Terapijski učinci molitve na emocionalnoj dimenziji osobe manifestira se na sljedeći način:
1) Doživljaj Božje ljubavi koja nas bezuvjetno prihvaća takvima kakvi jesmo. Pred Bogom smijem biti ono što jesam, on me kao takvog prihvaća i voli. Bog ne traži da budem bolji da bi me On volio, nego ja mogu biti bolji samo ako istinski povjerujem da me Bog voli. Tada nestaje potreba patološkog perfekcionizma da bih se svidio drugima i da vrijedim u njihovim očima.
2) Raste u osobi osjećaj vlastite vrijednosti i osobnog dostojanstva. Svijest da me Bog voli i prihvaća najbolji je temelj afirmacije vlastite vrijednosti.
3) Osjećaj manje vrijednosti, depresivne misli i tmurna raspoloženja iščezavaju kad čovjek u molitvi doživi da je prihvaćen i voljen od Onoga koji je Ljubav sama.
4) Tko se u molitvi malo više približi Bogu, on ne može više ostati stari čovjek, on svuda oko sebe širi miris božanskog. On i sam postaje milosrdan, pun ljubavi i razumijevanja.
5) Tko u iskrenoj molitvi preda Bogu rane svoje duše, osjetit će u sebi mir i radost i doživjet će ono što Biblija već u Starom zavjetu poručuje, naime da „Gospodin liječi srca skršena, povija rane njihove”. (Ps 147. 3).
6) Osoba koja je duboko povrijeđena doživljenom nepravdom, može osjećati u sebi želju za osvetom. Popuštanje ovoj destruktivnoj emociji i želji za osvetom, samo za trenutak daje olakšanje, ali vrlo brzo se javi osjećaj krivnje koji dodatno optereti osobu i njezino duševno zdravlje. Samo iskreno oproštenje ima moć ozdraviti naše pamćenje tako što uklanja prisilu podsjećanja na zadanu ranu. Osoba koja je istinski oprostila, oslobađa svoje pamćenje za nove i kreativne misli. Molitva upućena Bogu ima moć osposobiti osobu da oprosti onima koji su je uvrijedili.
7) Molitva je najbolja prevencija protiv osjećaja nemoći i drugih bolesti. Ozračje nutarnjeg duševnog mira koje je utemeljeno na vjeri u dobrog i milosrdnog Boga jest najbolja prevencija protiv raznih duševnih oboljenja. Naime, hoće li neka psihotrauma ili jaki stresni doživljaj uzrokovati duševni poremećaj, ovisi o tome kakvo je nutarnje duševno ozračje dotične osobe. Molitva kao istinsko druženje s Bogom ima moć ojačati nutarnje ozračje duše.
Pater Mijo Nikić, Izvor: misija.slobodnadalmacija.hr/
