Jednoj mladoj časnoj sestri dijagnosticirana je teška bolest i rečeno joj je da joj je ostalo još samo 3 mjeseca života. Budući da je odlučila ‘srediti’ svoje stvari prije smrti, pozvala je poglavaricu kako bi je upoznala s nekim detaljima vezanim za njenu posljednju želju.
Rekla joj je koje bi pjesme voljela da se pjevaju, koje bi biblijske citate željela da govornik naglasi, te u kojoj odjeći bi željela biti pokopana. Sve je bilo dogovoreno i poglavarica se spremala otići. Tada se mlada sestra sjetila nečeg što joj je bilo jako važno.
“Ima još jedna stvar”, rekla je uzbuđeno.
“Što je to?” upitala je poglavarica.
“Ovo je jako važno”, nastavila je mlada sestra.”Želim biti pokopana s vilicom u svojoj desnoj ruci!!!”
Poglavarica je gledala u mladu sestru, ne znajući što da kaže.
“To vas je iznenadilo, zar ne?”, upitala je mlada setra.
“Pa, da budem iskrena, zbunjena sam ovim zahtjevom”, odgovorila je poglavarica.
Mlada sestra joj je objasnila:
“Moja baka ispričala mi je jednu priču i otada je ja uvijek pričam drugima. Pokušavala sam prenijeti tu istu poruku osobama koje volim i koje trebaju ohrabrenje. U svim ovim godinama otkako posjećujem vjerske susrete radujem se pozivu na obroke, sjećam se kako mi je nakon što bi se sa stola sklonilo glavno posuđe, uvijek neko znao šapnuti: “ZADRŽI VILICU”. To mi je bio omiljeni dio druženja jer sam znala da dolazi nešto bolje, nešto poput slasne torte ili voćnog kolača. Nešto prekrasno i ukusno. Zato bih voljela da se ljudi, kad me u lijesu vide s vilicom u desnoj ruci, zapitaju: “Što znači ova vilica?” Time ću im poručiti: zadržite svoje vilice – najbolje tek slijedi!”
Oči poglavarice ispunile su se suzama radosnicama kad ju je zagrlila na odlasku. Znala je da je to možda posljednji put da je vidi živu. No ujedno je i znala da je njena slika novog svijeta jasnija od njene. Imala je jasniju i čvršću sliku novog svijeta nego mnogi puno stariji ili iskusnijji od nje. Ona je znala da slijedi nešto bolje.
Kad su ljudi prolazili pored lijesa te mlade sestre, vidjeli su je odjevenu u lijepu haljinu i s vilicom u desnoj ruci. I uvijek iznova poglavarica bi začula pitanje: “Što znači ova vilica?”
I uvijek iznova, poglavarica bi se nasmiješila. Tokom pogrebnog govora ispričala je prisutnima o razgovoru koji je vodila sa sestrom neposredno prije njene smrti. Također im je objasnila što ta vilica znači. Poglavarica je prisutnima rekla kako ne može prestati razmišljati o vilici, a uvjerena je da neće moći prestati ni oni. I bila je u pravu.
