Grešnik je svaki čovjek. «Lažac je tko kaže da nema grijeha», napisao je apostol Ivan. No, valja razlikovati laku od teške grešnosti.
Laka grešnost je posljedica lakših grijeha i ona nije potpuni prekid prijateljstva s Bogom. Teška grešnost nastaje kada učinim teški (ili smrtni) grijeh koji me odvaja od Boga. U pravilnom razlikovanju ovog stanja nalazimo odgovor na postavljeno pitanje u naslovu. Lakši grijesi su sve one pogreške kojima nismo ozbiljnije prekršili Božje zapovijedi. To su prosti i nekulturni izrazi, trenutne ružne misli koje nastojim što prije odagnati od sebe, sitne svakodnevne svađice i nesuglasice u kojima nikoga nismo ozbiljnije uvrijedili, sitniji ispadi ljutnje koji nisu urodili ozbiljnijom svađom ili sukobom itd.
Teški grijesi su ozbiljnija povreda Božjih zapovijedi koje sam svjesno učinio. Neki grijesi nikada ne mogu biti laki grijesi (npr. bogopsovka). Neki grijesi mogu biti laki i teški. Npr. ako namjerno nisam bio na nedjeljnoj misi a mogao sam onda je to teški prijestup 3. Božje zapovijedi i ne bih smio na pričest. Ako sam bio bolestan ili na putu onda to nije grijeh. Ako nenamjerno nisam otišao, onda to može biti laki grijeh.
Dakle, na sv. Pričest smijem ići samo ako sam ČIST OD GRIJEHA, a tu čistoću Bog mi dariva:
– za lakše grijehe KROZ OSOBNO I MISNO KAJANJE,
– za teže grijehe KROZ ISPOVIJED.
Svaki grijeh je zapreka za sv. Pričest, ali za oproštenje lakših grijeha ne moram čekati ispovije. Upravo jer to ne znaju, mnogi se vjernici pričešćuju samo i jedino nakon ispovijedi, a to je najčešće dvaput godišnje – za Božić i Uskrs. To nije dobro ni ispravno! Svaki puta kada nemam težih grijeha, potrebno je pokajati se I TREBAM IĆI NA SV. PRIČEST!
Izvor: www.zupa-sracinec.hr/