Ljudska je povijest u neprestanom previranju između ljubavi i nesposobnosti za ljubav, između ljubavi i odbijanja ljubavi. To i danas doživljavamo svaki put kad se ljudska neovisnost o nekomu ili nečemu želi svesti na pitanje ljubavi, te ljudi vole kazati: Ne želim voljeti jer ću na taj način postati ovisan i izgubiti svoju slobodu!
Upustiti se u ljubav znači biti ovisan o nečemu što će mi možda biti oduzeto, te mi prouzročiti veliku bol u životu. Odatle, zapravo, dolazi izrečeno ili prešućeno odbijanje: radije neću voljeti, jer ako volim preuzimam na sebe rizik da budem povrijeđen i prije nego se odlučim za ljubav, prije nego što se upustim u ljubav, odlučujem da neću ni pokušati voljeti. No, ako pogledamo Kristovu odluku, stvar je drugačija: Isus je rekao svoje DA ljubavi, jer jedino ona – i s rizikom da budemo povrijeđeni i izgubljeni – dovodi ljude k njima samima i čini od njih ono što, zapravo, trebaju biti.
Mislim kako se istinska povijesna drama događa na mnogim životnim sučeljavanjima, koja se neprestano isprepliću i suprotstavljaju, a sva se sučeljavanja na koncu svode na pitanje: za ili protiv ljubavi?!
Papa Benedikt XVI
