Ljudi su velika djeca. Cijeli život traže toplinu, ljubav, malo sreće. Traže dom. Traže nekoga tko će ih voljeti, uz koga će se osjećati sigurni, uz koga će biti zaštićeni.
Ljudi traže cijeli svoj život na mnogim putovima, zaobilaznicama, stranputicama čvrsto mjesto, domovinsku luku, stol i kruh i vino, srce i meku ruku, tihu prisutnost, koja ostaje i kad riječi umuknu.
Ali život također uči da su ljudi jedni drugima tek usputne luke, pristanište na određeno vrijeme, koliko god izgledalo lijepo.
Ljudi traže, svjesno ili nesvjesno, snažnu struju da ih prenese na drugu obalu, u konačnu luku, gdje će biti zauvijek sigurni. U luku punu svjetla i ljubavi koju zovem BOG.
Phil Bosmans