Jedan dječak se igrao blizu obale sa svojom malom barkom, koju mu je otac kupio.
Lagani vjetrić je počeo da vuče brodić prema dubini mora.
Mališan, videći kako nestaje njegova lijepa igračka, počne plakati.
Otac, koji je bio u blizini, pritrčao je da pomogne djetetu.
Što je mogao učiniti? Počeo je gađati kamenjem barku.
Mališan u tom trenutku počne još jače plakati i svađati se sa ocem.
– Nemoj, potopit ćeš je! – vikao je.
Međutim, otac je znao što radi. Bacao je kamenčiće ispred barke, kako bi je valovi donjeli do obale.
Nakon popriličnog broja nabacanih kamenčića barka se vratila.
Mališan je tad razumio svoga oca.
“Koliko ljudi, djece Nebeskog Oca, ne prihvaćaju kamenovanje ispred barke svoga života! To kamenovanje predstavlja naše patnje, iskušenja, bolesti, smrt. I što se dogodi? Počinje žaljenje, plač djeteta. Kad bi znali od početka rezultat ne bi plakali, ne bi žalili. Zato spoznajmo unaprijed da je ovo i ovakvo kamenovanje poslato s ljubavlju Božjom – nemojmo plakati.
