Prije godinu dana, dijagnosticirana mi je blaža depresija. Stanje koje razumije samo onaj tko je osjetio to na vlastitoj koži. Strahovi, drhtavica, neizlaženje iz kuće,nemogućnost komuniciranja s ikim, doveli su me do stanja da sam mislila da ću izgubiti razum.
Bog mi je na put doveo odličnu psihijatricu, vjernicu koja mi je u najtežim trenucima bila kao vlastita majka i usmjerila me na pravi put. Deset godina udaljenosti od Boga, usmjerenost na životne probleme samo svijetovnim “očima”učinile su svoje. Počela sam pit antidepresive i tablete za smirenje po potrebi. Nikad u zivotu svom nisam osjećala takvo kajanje zbog svog života bez Gospodina. Počela sam svakodnevno čitati duhovne knjige, molitvenike, slušala duhovne pjesme. To je bio početak vraćanja moje vjere.
Danas nakon svega, na sve što se dogodilo gledam kao na jedan veliki blagoslov. Bog me puno puta zvao na različite načine, ali ja se nisam odazivala. Ovaj me put trgnuo malo “jače” i zahvalna sam Mu do neba jer me vratio k Sebi. Tablete su učinile svoje i sigurno pomogle, ali mir u mom srcu niti jedne tablete ne mogu vratit, samo On. Moje misli su svakodnevno s njim, moj odlazak na osamu, čitanje Božje riječi je moj svakodnevni susret s Njim. Hvala Mu i Slava! Divan si Gospodine, BB svima!
K.M.