Trebali bismo biti iznenađeni ozdravljenjem gluhog mucavca. U evanđeoskim odlomcima čitamo kako je Isus jednostavno ozdravljao sve one koji su mu dolazili. Činio je to jednom riječju, jednom gestom. Ozdravljenje nepoznatog čovjeka koji je bio gluh i nije mogao slobodno govoriti ukazano je poput jedne predstave s čudnim gestama.
Isus stavlja svoje prste u uši, prstom svojom pljuvačkom dotiče se tuđeg jezika. Pomalo nas to zbunjuje. Možete si samo zamisliti da susrećete nepoznatog muškarca koji vam stavlja svoje prste u uši. To je čudno jer taj dio je tijela dosta intiman. Ili, staviti svoju pljuvaćku u usta drugoga. To već prelazi svaku granicu i svaku mjeru. Ali, upravo to čini Isus onom muškarcu. Zašto ove geste.
Taj čovjek ne čuje i ne govori. Jedini jezik na koji može se njim kontaktirat je jezik doticaja i gesta. Moguće da su s njim kontaktirali jezikom gesta i njegovi najbliži. On samo to može razumjeti. Isus govori jezikom koji taj čovjek zna. Da mu je govorio, ne bi čuo. Zato se služi tolikom bliskom i jednostavnom gestom. Poručuje mu: Znam kako se osjećaš i znam da trpiš zbog nemogućnosti komuniciranja s drugima, ali ja sam s tobom. Inače, kada nam se Bog obraća on uvijek govori na način da ga svi mogu razumjeti. Iako je taj jezik ponekad u Crkvi malo kompliciraniji i katkada ne shvatimo poruku. Ukoliko slušamo i tražimo, pitamo, propitujemo, možemo shvatiti Božji glas. Bog uvijek govori na način na koji konkretna osoba može primiti Božju poruku, ako to doista želi.
Osim načina konkretna govora postoji još i ovaj detalj. Isus uzima gluhog mucavca nasamo od mnoštva. Isus želi biti s bolesnikom u četiri oka. Tu ulazi u vrlo intiman odnos s čovjekom kojega pozna i želi njegovo ozdravljenje. Govori mu razumljivim jezikom. Govori mu da ne samo pozna njegovu tešku situaciju, nego sam želi biti u njegovom položaju, u njegovoj koži.
Što mislite zna li Bog o svim vašim trpljenima, ali ne zato što je čuo od vas, nego zato što ih je sam iskusio? Mislim da većina od nas misli da je Bog sasvim u redu, ali on ne prolazi kroz teške situacije u kojime se mi nalazimo jer je on Bog! Ali, to nije istina! Ispitajte se sami. Zamislite najteže situacije iz vašeg života i zapitajte se je li ih preživio Isus? Imate li problema s novcem? On ga nije imao iako su mu darovali, ali zajedno s apostolima imali su zajedničku blagajnu. Tih par denara dijelili su na dvanaest. Trebate li stan ili kuću? Ni On to nije imao. Jeste li izgubili nekoga koga ste jako voljeli? I Isus je izgubio svoga oca u svojoj mladosti. Ubijen mu je bio prijatelj i rođak sv. Ivan Krstitelj. Bojite li se smrti? I Isus se bojao u Getsemanskom vrtu. Jesu li vas izdali, prevarili muž, žena, djeca? I njega su izdali prijatelji i to sve do smrti. Jesu li vas ozbiljno omalovažili, klevetali, ogovarali i pretukli? Pogledajte njegovu muku i patnju, pa si sami odgovorite. No, on pozna i te možda malo manje probleme svakidašnjice. Poznao je dobro što je umor i to da čovjek više nema snage. On je kao Bog i čovjek kod svoga Oca. I govori ti: Znam što se u tebi događa ne zato što si mi rekao, nego ja to isto svaki dan proživljavam s tobom jer sam to već prije tebe prošao.
Upravo to Isus govori onom čovjeku: Znam što znači imati zatvorene usta jer su mi ih zatvorili. Znam što znači imati zatvorene uši jer nisu me slušali. Isus čini još nešto vrlo jednostavno. Sjeo je kraj njega, pogledao je u nebo i uzdahnuo je. Zašto je Isus pogledao u nebo? Jer jedino što je taj čovjek znao učiniti je bila mogućnost gledanja. To je sve što je znao. On je imao dobar vid. Zato Isus usmjerava njegov vid prema nebu. On ga poziva da pogledaju u nebo zajedno. A iza toga Isus je uzdhanuo. To je jako lijepa riječ: U Knjizi Postanka čitamo da je Bog stvorio čovjeka i udahnuo u njega svoj dah. To je ista riječ (estenaxen i to u aoristu). Prema tome, Isus i sada udahnjuje u tog bolesnog čovjeka svoj dah i čini ga novim. Na kraju mu kaže Effata – Otvori se! U tom trenutko sve se promijenilo.
Ono što je zanimljivo držeći se grčke riječi vidimo također u knjizi Postanka da Bog dolazi Adamu i Evi svakoga dana kada je vjetar puhao dahao! Moguće da Isus poručuje gluhom mucavcu gledajuću nebo: Hajdemo se vratiti na sam početak gdje je sve započelo.
Zajedno s Isusom pogledajmo u nebo jer ponekad mislimo da Bog više ništa ne može u našim životima, ali to nije istina. Svatko od nas ima svoju bijedu, bol, bankrot i svatko bi htio uzdahnuti s Isusom na znak da je sve gotovo.
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek Izvor: http://duhos.com/
