Tko u ovome vremenu bez Boga ipak želi Boga tražiti i naći, on mora svakoga dana primati križ na svoja ramena. Inače će ga bezbožnost uništiti.
Duša čovjekova danas je kao progonjena divljač, stalno progonjena i u žurbi, iscrpljena od galame, nesposobna da razmišlja, zatrpana materijalnim stvarima, odvojena od molitve i Boga, bez snage i bez čvrste nade u vječno, zavedena od bezbrojnih lažnih proroka, u magli i zbunjenosti, izložena bujicama koje danas sve ruše i “valovima” koji sve otplavljuju od Boga…
Kako još može čovjek pojedinac naći istinu i steći osvjedočenje? Kako čovjek može sačuvati čistoću kada je cijeli grad postao bludnica? Kako može osnovati zdravu obitelj kada se svuda oko njega obitelji raspadaju? Kako još može naći uzvišeno kada je svuda na vlasti “životinjski čovjek”? Prijatelju, ti danas pripadaš “siromašnima” kojima je gotovo sve oduzeto; ali Bog te ljubi, jer on ljubi “siromašne”! Njemu je poznata tvoja duševna nevolja. On ti ne predbacuje ako padneš pod križem. No on ti govori: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!” (Lk 9, 23). Bori se svakoga dana za Boga, bori se za svoje vrijeme molitve, bori se za čistoću i mir u svojoj obitelji!
Samo ako dnevno uzimaš križ na sebe, moći ćeš još i u ovome vremenu ljubiti ljude. Jer sveopća je bezbožnost izobličila srca ljudi: oni su razdražljivi, nervozni, nemaju vremena za dublji razgovor, iskorištavaju te i jedva da i obraćaju pažnju na tebe, malo kad imaju obzira prema tebi i često ti nanose tešku nepravdu: Kako još možeš ljubiti takve ljude? Tko se ne odlučuje za križ Kristov, taj će i sam biti kao i drugi među kojima on trpi: proračunan i u zabludi, bezobziran i hladan, oslonjen samo na sebe i novac. Prijatelju, moći ćeš ljubiti samo onda ako svakodnevno na sebe uzmeš križ: križ strpljivosti i opraštanja, križ predanja braći i sudjelovanja u patnjama subraće.
Zašto Bog na nas stavlja takve terete? Zašto nam on danas toliko otežava da ga nađemo i nađemo put do ljudskih srdaca? Zašto je usamljenost starih ljudi sve dublja i djela nasilja u svijetu sve teža? Zašto milijuni izbjeglica, bezbrojni koncentracijski logori, nezbrinuta djeca i brakovi u rasulu, bezumlje alkoholizma, brojni bogalji tijela i duše? Prijatelju, poplava bijede i nevolje ne dolazi od Boga, nego potječe od bezbožnosti, od zla i zloga! Jer zlo je kao izvor pun smrti. Zlo truje sav život i uništava ga. Ono baca svoje duge sjenke na bezbrojne naraštaje.
Patnja koju danas podnosiš većinom nema korijen u tebi, nego u djelima koja su često ostala iza mnogih naraštaja. Bezbrojni su ljudi svojim grijesima pridonijeli tome da ti danas patiš. Oni su onečistili okolinu koja te danas čini bespomoćnim; oni su oblikovali onu sredinu koja te već kao dijete zgrbljuje i gnječi; oni su tajili onu nepravdu koja danas pogađa tvoje srce i ponižava ga… Nije Bog stvorio patnju, nego ljudi, koji su htjeli biti “kao Bog”, stvorili su križ koji ti danas tako teško pada na ramena.
Mnogi su u zabludi u vezi s patnjom i u vezi s Bogom. Očajavaju i puni su gorčine i sve im se tada čini tako besmislenim. Zašto? Prijatelju, ako te napadne patnja kao divlja zvijer, i kada više ne znaš nikakav odgovor na pitanje zašto, prepusti tada Bogu svu pravdu i sud! Imaj pouzdanja! Bog će svaku zloću dovesti pred svoj sud i donijeti pravdu za sve koji podnose patnju! Nitko neće uzalud trpjeti! Nitko neće zauvijek trpjeti nepravdu! Prepusti sud Bogu! Prepusti mu odgovor na tvoje pitanje zašto! Povjeri mu se i svakodnevno stavljaj svoj križ u njegove ruke! “Oče, neka bude volja tvoja!” To je Božja molitva. Prigni koljeno pred velikim Bogom, pred njegovom mudrošću i pravednošću! I tada kada ne shvaćaš. Samo on zna dubinu zla i patnje; samo on će ti pribaviti pravdu. Ti ne možeš prosuditi smisao, ali on ga zna! Ovo posvemašnje pouzdanje u Boga tvoja je pobožnost i tvoja proslava Boga. On te neće razočarati!
Neki, međutim, u patnji postaju apatični, ravnodušni, tupi, neljudski; drugi postaju zli i nasilni; u svojoj mržnji prema zlu žele razoriti sve što je prepreka na putu njihovoj sreći; traže osvetu i odmazdu, oni žele uništavati i opustošiti… Prijatelju, tko želi zlo naplatiti zlim, i sam postaje zao.
Ne vraćaj zlo zlim, nego pobijedi zlo djelima ljubavi! Primaj svoj križ svakog dana na svoja ramena. Samo tako ćeš još moći sačuvati ljubav i spasiti svoju ljudskost. Položi svoju patnju u Božju ruku i reci DA! Inače ćeš svoju dušu dotući i postati tup kao životinja.
Prijatelju, snagu za križ moći ćeš naći samo tako ako ga iz dana u dan uvijek iznova primaš od Boga. Moli svakodnevno krunicu. Tada ti pred očima stoji Isus koji je nevin nosio svoj križ: “Isus, koji je za nas teški križ nosio.” On će i tebi pomoći da nosiš svoj križ.
Dr. Herbert Madinger, Krunica izvor snage
