Kako se liturgijska crkvena godina bliži svome kraju, Crkva nam naviješta one Božje riječi koje govore o koncu svijeta, o strahotama i velikim znakovima s neba koji čekaju ovu našu povijest.
Evanđelje nam govori i o slavnome dolasku Kristovu kad će suditi odnosno nagraditi žive i mrtve. Oni koji mu budu vjerovali i živjeli po njegovoj volji, bit će obilno nagrađeni, a oni koji budu živjeli protivno njegovoj volji i koji ne udu htjeli vjerovati, bit će osuđeni.
Koliko god ovi navještaji budućih prirodnih katastrofa koje čekaju svijet, bili zastrašujući, oni su u biti znak milosti Božje za ljude, jer nas upozoravaju na bit stvari, opominju nas da je sve na ovome svijetu prolazno, da će naš život brzo doći svome kraju, a onda dolazi smrt i ulazak u vječnost koja nema kraja. Smisao ovoga života je u tome da se što bolje pripremimo za onu stvarnost koja će vječno trajati, a to je život vječni. Bog opominje i prijeti da nas urazumi i spasi.
Na pitanje: „Učitelju, kada će to biti?“, kad će se dogoditi najavljene strahote i katastrofe, Isus ne odgovara kada će se to dogoditi, nego nas upozorava na nešto daleko važnije, a to je da uvijek budemo spremni na to što nas čeka. Isus kaže: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i ‘Vrijeme se približilo’. Ne idite za njima!“
Mi upravo živimo ono vrijeme koje je Isus navijestio. Upravo u ovome našem vremenu događa se poplava raznih vjerskih sljedbi, novih religijskih pokreta i mnogih gurua s istoka i zapada koji dolaze u Isusovo ime, ali nemaju u sebi Isusova Duha. Obećavaju bolji svijet, ali ne mogu dati novo rođenje, željeli bi promijeniti vanjske strukture društva, ali ne mogu promijeniti ljudsko srce iz kojeg izlaze sve nepravde i grešne strukture društva.
Zato i za nas danas, Isusove riječi: „Pazite, ne dajte se zavesti!“, ostaju veoma aktualne i važne. Ne dati se zavesti prividom, iluzijom, lažnim obećanjem, nego ostati vjerni Bogu koji nam preko Crkve očituje svoju volju i hrani nas svojom milošću koju primamo u svetim sakramentima kojima Crkva raspolaže. To je naš zadatak u ovome životu. To je ono što Bog od nas očekuje i na što nas poziva.
Moderni gurui i vjerske sekte koje se danas šire, iskrivljuju sliku Boga i čovjeka. Svojim naučavanjem kako je Bog neka neosobna kozmička sila, Boga se tako degradira i ponižava, oduzima mu se osobnost i pravo da čovjeka pozove na odgovornost. U isto vrijeme iskrivljuje se i istina o čovjeku, kad ga se neopravdano divinizira, apsolutizira se ono što je relativno, čovjeka se proglašava božanskim bićem kojemu je sve dopušteno. Da mognemo ostati na putu vječnoga spasenja, moramo ozbiljno shvatiti Isusove riječi kojima nas ozbiljno upozorava da pazimo da nas ne zavedu ljudi i ideologije, vjerske sekte i razni pokreti koji iskrivljuju istinu o Bogu i čovjeku.
Da nas čekaju teška vremena, Isus je jasno dao do znanja kad je rekao da će protivnici Boga na nas podići ruke u progoniti nas. „Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega“. To će nas zadesiti radi svjedočenja. Sve od Isusova vremena pa do naših dana, bilo je uvijek progona kršćana. U vrijeme okrutnih rimskih careva to je progonstvo bilo javno i krvavo. Kršćane su dovodili pred divlje zvijeri da budu raskomadani u rimskom koloseumu i na drugim mjestima.
I u ovo naše vrijeme ima progona kršćana, ali to se danas čini na podmukli način. Omalovažava se nauk Crkve i njezino naučavanje kršćanskog morala, napose na području zaštite života od začeća do prirodne smrti, proglašava se kao ugrožavanje prava manjine. Sile ovoga svijeta koje imaju u svojim rukama moćne medije društvene komunikacije vrlo agresivno napadaju Crkvu i njezino učenje, odnosno Isusovo Evanđelje koje Crkva naviješta ovome svijetu.
To nas ne bi trebalo previše iznenaditi jer je to Isus već davno navijestio. U Evanđelju čitamo Isusove riječi: „Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti“. Ova zadnja Isusova rečenica je ključna: svojom ćemo se postojanošću spasiti. Treba ostati čvrst u vjeri, strpljiv u nadi i postojan u kršćanskoj ljubavi koja na koncu sigurno pobjeđuje.
Mi čvrsto vjerujemo u istinu koju je napisao sv. Ivan apostol kad je rekao da je jači i moćniji onaj koji je u nama od onoga koji je u svijetu. U nama, kad smo u milosti Božjoj djeluje Duh Sveti. To je Duh Isusa Krista koji je naš Branitelj i Tješitelj, naša snaga i naša radost. On razlijeva ljubav Božju u naša srca i on nam daje snage da i u progonstvima ostanemo vjerni Bogu i tako sačuvamo svoju dušu za život vječni. Naša je dužnost u tome da se ne damo zavesti od sila ovoga svijeta koje nas žele odvojiti od Boga.
Kršćanin mora voditi borbu na tri bojišta. On se mora usprotiviti đavolskoj sili, zatim duhu ovoga svijeta i vlastitim požudama koje vojuju u našem srcu. Sv. Pismo nas upozorava kako đavao kao ričući lav obilazi ovim svijetom tražeći koga da proždre. Treba mu se oduprijeti svojom vjerom i svojim čvrstim pouzdanjem u Boga. Pomoć je naša u imenu Gospodina koji je stvorio Nebo i Zemlju.
Nadalje, mi vjernici se trebamo boriti protiv duha ovoga svijeta koji nas stalno zapljuskuje i htio bi nas zarobiti i odvesti od Boga. Filozofija duha ovoga svijeta želi nas uvjeriti da je sam čovjek vrhovna i konačna norma ponašanja i djelovanja. Duh ovoga svijeta želi izbaciti Boga iz naših škola, iz svih ustanova društvenog javnog života i konačno iz našeg života. Tome duhu se najbolje opiremo kad ostajemo vjerni Bogu i Crkvi Božjoj koju vodi Duh Sveti i kojoj je Isus obećao zaštitu i opstojnost do Sudnjeg dana. Ni vrata paklena neće je nadvladati.
Konačno, Isusov učenik treba se boriti protiv destruktivnih sila koje u samom sebi nosi. To su naše požude, zle sklonosti. To su posljedice istočnog grijeha koji je ranio dušu u samom iskonu naše povijesti. Isusove riječi: „Ne dajte da vas zavedu“, odnose se također i na te naše unutarnje neprijatelje koji žele zarobiti našu slobodu djece Božje.
U toj borbi protiv grešnih požuda vlastite naravi mi pobjeđujemo snagom milosti Božje koju nam Bog daje po svetim sakramentima, iskrenoj i pobožnoj molitvi, postu i dobrim djelima ljubavi i milosrđa prema patnicima i siromasima.
Isusova opomena izražena riječima: „Pazite, ne dajte se zavesti“, nama je poziv na bdijenje i molitvu. Na drugom mjestu Isus reče: „Budni budite i molite da ne padnete u napast“.
Samo svojim ljudskim silama mi ne bismo izdržali u borbi na spomenuta tri bojišta: protiv Sotone, duha ovoga svijeta i vlastitih požuda, ali s Božjom pomoći, snagom Kristove milosti i moćnom zaštitom Duha Svetoga, mi možemo sigurno nadvladati sve zapreke na putu vječnog spasenja. Ni vlas nam s glave neće propasti ako budemo imali pravo pouzdanje u Boga i vjerovali u njegovu svemoćnu ljubav prema nama.
Čvrsto vjerujemo u evanđeosku poruku da ćemo se svojom postojanošću spasiti. To je pravi odgovor na izazove koji su pred nama. Sv. Pavao je govorio: „Sve mogu u Onome koji me jača“. Isus je naša snaga. On i nama danas dovikuje: „Ne bojte se. Ja sam pobijedio svijet.“ I mi ćemo s Njime pobijediti na svim bojištima života.
Blaženi Alojzije Stepinac imao je za svoje životno geslo riječi sv. Pisma: „In te Domine speravi“, „U tebe sam se Gospodine uzdao“. Budući da je u te riječi čvrsto vjerovao, on je s Kristom najprije puno trpio, bio progonjen i umro u kućnom pritvoru, ali je na koncu s Kristom i pobijedio, u nebu proslavljen, a u Crkvi proglašen blaženim. Neka i nama izmoli milost kod Boga da ostanemo čvrsti u svojoj vjeri, nepokolebivi u svojoj kršćanskoj nadi i djelotvorni u nesebičnoj ljubavi koja sigurno pobjeđuje i koja će biti naša radost kroz čitavu vječnost.
Pater Mijo Nikić, Izvor: http://misija.slobodnadalmacija.hr/