Lakše je zamijetiti one koji su gladni kruha, nego one koji čeznu za ljubavi, suosjećanjem, društvom… Primjećujemo li i njih pored sebe – te ljude koji su gladni Krista?
„Izađi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake“ Biti siromašan ne znači samo biti gladan kruha, štoviše, to znači osjećati strašnu glad za ljudskim dostojanstvom. Mi trebamo ljubiti i biti ovdje za drugoga. Tu griješimo kada ljude guramo na stranu. Ne samo da smo siromahu uskratili komad kruha nego smo mu, razmišljajući o njemu kao nevrijednom i ostavljajući ga iza sebe na ulici, uskratili ljudsko dostojanstvo koje mu s pravom pripada kao djetetu Božjemu. Danas svijet nije samo gladan kruha nego je gladan ljubavi. Ljudi su gladni prihvaćanja, gladni su ljubavi, gladni su osjećaja Kristove prisutnost i. U mnogim zemljama ljudi imaju sve osim blizine drugoga, osim tuđeg razumijevanja.
Primijetiti i brinuti se za siromahe koji žive pored nas
Siromasi žive u svim zemljama svijeta. Na nekim kontinentima siromaštvo nije materijalno, nego duhovno, a sastoji se od usamljenosti, obeshrabrenja i nedostatka smisla života. U Europi i Americi sam također vidjela vrlo siromašne ljude koji na ulici spavaju na starim novinama ili krpama. Vidjela sam ih na ulicama Londona, Madrida i Rima. Lako je govoriti o siromasima ili iskazivati zabrinutost za one koji žive daleko od nas. Mnogo je teže, a možda je i veći izazov, primijetiti i brinuti se za siromahe koji žive pored nas.
Kada gladnoj osobi koju sam dovela s ulice dam rižu i kruh, tada je zadovoljena njezina glad, ali koliko li je teže ukloniti glad za prihvaćanjem i ljubavlju? Jer ta se osoba osjeća isključena, neželjena u društvu, nevoljena i prestrašena. Među vama u zapadnom svijetu žive duhovno najsiromašniji među siromasima i mnogo je više takvih nego onih materijalno siromašnih. Mnogi su bogataši duhovno veoma siromašni. Čini m se da je gladnome lako dati tanjur riže ili krevet onome tko nema gdje leći, ali potrebno je mnogo više vremena da bismo osobu utješili, oslobodili ju gorčine, ljutnje i osjećaja usamljenosti koja proizlazi iz stanja duhovne izgladnjelosti.
Blažena Terezija iz Kalkute (1910. – 1997.), utemeljiteljica Misionarki ljubavi, Izvor: BOOK, www.kristofori.hr
