Otac Jim, svećenik u Sjedinjenim Američkim Državama, jednoga je dana dobio poziv od svoje obitelji koja je živjela u San Franciscu. (Bio je tada zaređen otprilike sedam godina.) Obavijestili su ga da jedan od njegovih rođaka umire i želi vidjeti svećenika.
Oni su dobri katolici a kako su u rodu, pozvali su njega jer je bolest neizlječiva. I tako je o. Jim odletio iz Bostona sve do San Francisca. To je udaljenost kao između Amerike i Irske. Pred ulazom u bolnicu stajala je sitna redovnica. Kad ga je ugledala, rekla je: „Oče, toliko sam ushićena, toliko mi je drago što ste ovdje!“ (Bio je odjeven u svećeničku odoru.) O. Jim je bio iznenađen jer nije bio odatle; pomislio je da ga je sestra zamijenila s nekim.
No ona je rekla: „Želim da mi učinite veliku uslugu. Zaista sam očajna. Na odjelu broj četiri nalazi se čovjek koji umire. Ogorčen je, ljut i svaki put kada mu dođe neki svećenik, počne vikati na njega neka ga ostavi na miru. I svi oni odu.“ Nastavila je: „Slušajte, oče, on će umrijeti vrlo brzo i zato Vas preklinjem da ga posjetite. I nemojte otići ako Vas proklinje i psuje, molim Vas, nemojte otići. Samo budite ondje, razgovarajte s njim i čekajte da prestane vikati i psovati.“ Na kraju je rekla: „Znam da ste ovdje zbog nekog drugog, ali možete li najprije učiniti ovo?“ Svećenik je imao oko 35 godina, možda malo više. Bio je malko iznenađen. Kad je ušao u sobu, ugledao je vrlo ljutitog čovjeka, očajnog. Kad ga je čovjek ugledao, sjeo je, počeo vikati, psovati i govoriti: „Ne želim Vas, ne želim nikoga u ovoj sobi i ne želim nikoga iz Crkve. Ja ne pripadam Crkvi.“ Svećenik ga je upitao:
„Zašto ste toliko ljuti? Ovdje sam da Vas blagoslovim i pomolim se za Vas.“ Čovjek je odgovorio: „Vi ne znate tko sam ja“. Svećenik ga je pogledao i kazao: „Istina da ne znam tko ste, ali znam da Vas Bog ljubi i da mu sigurno želite otvoriti srce“. Čovjek ga je pogledao i rekao: „On ne želi imati posla sa mnom!“ Svećenik je ušao u dijalog, a čovjek mu je odgovorio: „Nemate pojma. Život sam proveo u zatvoru, ubio sam cijelu jednu obitelj!“ Svećenik mu je na to rekao: „Kad ste bili u zatvoru, odslužili ste kaznu. I znajte, Isus oprašta. Njegovo Milosrđe je veliko, oprostit će svakome. Nije bitno što ste učinili. To je snaga Isusove ljubavi za Vas!“ Čovjek ga je pogledao i rekao:
„Ne razumijete. Bio sam ovisnik o drogama i alkoholu. Prije mnogo godina otišao sam na posao. Bio sam skretničar. Zaspao sam i nisam promijenio tračnice. Majka, otac i troje djece poginuli su.“ Svećenik ga je pogledao, u tišini, i onda ga priupitao: „Koje godine? Je li to bila 1976.?“ Čovjek ga je pogledao i kazao: „Otkud znate? Zbilja, kako znate?“ Svećenik je odgovorio: „Zato što su to bili moja majka i otac, i trojica moje braće… Ja sam njihov sin…“
(Nije bio s njima u automobilu; igrao je nogomet.)
„Opraštam Vam, ja sam katolički svećenik i mogu oprostiti.“
Čovjek ga je gledao. „Ako ti ja mogu oprostiti, razmisli što tek može Isus!“ Čovjek je počeo plakati, jednostavno se „raspao“. Tog se dana prekrasno ispovjedio. Sljedećeg je dana umro.
* Zanimljivo je bilo kad je o. Jim izišao. Bio je ganut. Rekao je svome prijatelju:
„Sve te godine zapravo nisam znao u kojim se to okolnostima dogodilo; znao sam da su mi roditelji poginuli u nesreći, znao sam da se radilo o vlaku, ali ništa više od toga. Imao sam samo šest godina.“ Dodao je: „Zamisli, danas sam čuo ispovijed i imao priliku predstavljati Isusa i u Njegovoj ljudskosti i izreći: Opraštam ti!“ Rekao je tom čovjeku: „Ti nisi ubio moje roditelje i braću, bio si ovisnik. To čini razliku; nisi to učinio namjerno, bio si ovisan o drogi i alkoholu.“
Prijatelju je povjerio kako mu se život promijenio kada je gledao čovjeka čija je duša bila u muci. To je ono što je Isus obećao. Kažem vam: svi mi imamo članove obitelji koji su grešni katolici, ljude koji su ovisni o alkoholu i drogama… Zato vas molim: ne mislite da krunica Božanskom milosrđu nije snažna. Otac Jim je rekao da mu je ovo iskustvo promijenilo život kao svećeniku:
„Bio je to najljepši duhovni susret; doletio sam iz Bostona, a ta sitna redovnica molila je krunicu Božanskom milosrđu, ne jednom, nego mnogo puta dnevno. Posjećivala je bolesne – bila je starija redovnica – obilazila odjele, govorila bolesnicima o Isusovu Milosrđu i bila je očajna zbog ovoga grešnika, ovoga jednog čovjeka.“
Bog joj je odgovorio na molitve dovodeći upravo tog dječaka, tog svećenika. To je snaga Božanskog Milosrđa. To Isus može učiniti!
Briege McKenna, O.S.C. je časna sestra rodom iz Irske. Živi u Americi. U suradnji sa svećenikom Kevinom Scallon djeluje diljem svijeta na seminarima za svećenike i na mnogobrojnim duhovnim susretima. U red sestara klarisa ušla je u dobi od 15 godina. Nakon što je više od tri godine trpjela od reumatoidnog artritisa, prebacili su je u njihovu zajednicu u mjesto Tampa s nadom da će joj floridsko sunce olakšati patnje. U dobi od 24 g., čudesno je ozdravila. Nešto kasnije primila je u molitvi dar ozdravljanja, po kojem je danas poznata.
Izvor: www.kristofori.hr
