Zašto ne zapčeti razmišljati o Božiću tipično onako kako smo svakodnevno navikli slušati i gledati. Udarne vijesti za današnji dan. Najavna špica reklame i krećemo: ho ho ho. Dobra večer dragi slušatelji započinjemo s blagdanskim vijestima. Školske vlasti u nekim okruzima u New Jerseyu i na Floridi u SAD-u zabranile su pjevanje božićnih pjesama. “Zvončići” se smiju pjevati, a “Tiha noć” – ne smije!
U nekim školama u Italiji u proslavama Božića u pjesmama gdje se spominje Isus, zbog djece koja eventualno nisu kršćanska, zamijenilo se ime Isus nekom neutralnom riječju, kao npr. krepost ili dobrota. Gradonačelnik Somervillea u Massachusettsu ispričao se što je greškom gradski blagdanski domjenak nazvao božićnim domjenkom. U šoping-centrima diljem SAD-a prodavači su upozoreni da kupcima ne kažu “sretan Božić”, nego “sretni blagdani” kako neki ne bi čuli čestitku koja ne odražava njihove osjećaje. List Wichita Eagle iz Kansasa dao je ispravak jer je greškom napisao božićno drvce umjesto općinsko drvce pišući o zimskom festivalu koji je zamijenio javno obilježavanje Božića. A najljepša instalacija Betlehema može se pogledati u Ohiu u kojem senzacionalno možete vidjeti kao iznenađenje umjesto djeteta Isusa i Svete obitelji savršeno domišljato umjetničko izražajno rađanje zombija. (Jesus Daily) Reći će te, ovo nije interesantno niti primjereno Božiću teška tema jer ipak danas je Božić dan kad treba biti sve lijepo. Danas pričajte nešto lijepo. A što to lijepo? Pa sve mora biti lijepo. Šteta Isus nije otišao kupiti ortopedske cipele, već se rodio kao djete koje za kojega nema mjesta. Možda to nije vijest ali to je istina. Ovo prije napisano naša realnost.Božić sve više postaje praznik, sveden na praznikovanje.
„Bog je ljubav“- samo kada ta istina prodre u naše srce i dušu možemo početi živjeti svoje pravo kršćanstvo, možemo slaviti izvorni Božić, i to ne samo danas, nego svaki dan u godini. Samo tako možemo naučiti biti savršeni kao što je savršen Otac nebeski u poniznosti, malenosti i ljubavi.
„Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima: konačno u ove dane, progovori nama u Sinu.“; ovo su riječi koje smo čuli u današnjem drugom čitanju; a zapisao ih je pisac poslanice Hebrejima. U njima je sadržano čitavo otajstvo Božića, čitavo otajstvo Božjeg utjelovljenja koje slavimo na današnji dan. U punini vremena, sam Bog dolazi među nas, sam Bog postaje čovjekom kako bi nas privukao k sebi; kako više ne bismo robovali grijehu; kako ne bismo hodili u tami beznađa; kako bismo se uvijek u slobodi iznova opredjeljivali za sve ono dobro, za sve ono Božje.
Obitelj čitavog kršćanskog svijeta okuplja se danas oko Isusovog rođendana. Međutim Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka i koje dođe na svijet i svijet po njemu posta, nije bilo prihvaćeno ponajprije od svojih. K svojima dođe, a njegovi ga odgurnuše u stranu, staviše ga na margine života, darovaše mu mrvice i periferiju umjesto središta srca.Oni koji su trebali biti prvi zahvaćeni Božjim svjetlom nisu prihvatili to svjetlo nego su radije ostali tapkati u tami vlastitih mudrovanja. Božić je već u trenutku svog rođenja okružen tamom!
Tama nas može obuzeti zbog grijeha, zbog neispravnog načina života i slavlja. Nismo li se i sami usidrili u „površnosti Božića“ gaseći božansko Svjetlo? Slavimo Njegov rođendan bez Njega?! Žalimo se na teška vremena, a vremena su teška upravo zato što ljudi ne poznaju Boga ili žive kao da ga nema. Teška vremena su samo posljedica naših krivih životnih izbora i usmjerenja.
Bog je Utjelovljenjem svoga Sina pokazao čovjeku da je velik premda prema Bogu usmjeren kako bi se ostvario. Poručuje nam da smo stvoreni za veličanstvena djela ljubavi i da ne smijemo svoj život potrošiti na osrednjost. Reče sveti pisac: “Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba!“ Vol, magarac i ovce iz betlehemske štale, ne mole se, ne idu nedjeljom na misu, ne čitaju Sv. Pismo, ne ispovijedaju se to njima ne treba. Zanemarujući svoj duhovni život; najveći smo neprijatelji svoje sreće. Zato smo toliko nesretni i nezadovoljni.
Božić je pokazatelj unutarnjeg duhovnog života. Krist se hoće roditi u meni u svakom od nas. Božić postaje blagdan unutarnjeg rođenja, novog života koji nam je darovan. „Mogao se Krist tisuću puta roditi u Betlehemu, ali ako se nije rodio u meni, uzalud je!“ Nakon Božića i naša životna stvarnost može biti preobražena. Božić nije samo rođenje Boga neba zemlji, nego i blagdan rađanja novog čovjeka. Stoga smo pozvani da pronađemo put koji vodi iz vanjskog Božića u unutarnji Božić.
Istina, vanjski Božić potiče raspoloženje. Što se međutim mijenja u nama, u našem ponašanju, u čemu smo narasli, što se u nama promijenilo u prošloj godini. Jesmo li tijekom godine Boga doživljavali kao svog prijatelja i osjećali Njegovu prisutnost u bratu i sestri pored sebe? Ako možemo potvrdno odgovoriti na ta pitanja, tada je Krist stvarno rođen onog povijesnog Božića, i svakog Božića kojeg slavimo.
Isusovim rođenjem, započeo je proces liječenja našeg svijeta. Kako? Onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja. Taj Lijek nije čovjeku nametnut na silu, već Bog u poniznosti djeteta iznutra, pokreće promjenu u ljudskom srcu. Božićna je svetkovina proslava božanskog svjetla koje prodire u ljudski život i preobražava ga po mjeri i daru Isusa Krista.
Blago nama ako smo i ovog Božića otvoreni za proces duhovnog rasta na koje nas Krist poziva. Neka nam On, očovječena Riječ Božja, pokaže svoje lice, neka nas obasja sjajem svoga svjetla, da bismo u njegovoj svjetlosti vidjeli svjetliju budućnost, a isto tako i svjetlost vječnog života.
Zamolimo ovo Božansko Dijete da nas zaodjene u poniznost jer jedino s tom krepošću možemo osjetiti puninu otajstva božanske nježnosti. (Sv padre Pio)
A sad dopustite mi u punoj radosti i božanskoj nježnosti svima vama čestitiati jedino što slavimo i Onoga kojega slavimo!
Don Damir Bistrić
