Bog ima plan sa svijetom i sa svakim čovjekom. Taj plan je da čovjek bude u službi dobra i da dospije u «nebo». Bog sve što radi, radi iz ljubavi.Cilj Božjih zapovijedi i svega što on čini je vrhunsko dobro za čovjeka. Volja Božja nam se očituje kroz savjest – dobro činiti, a zlo izbjegavati. To je Božji glas u nama. Gaziti glas savjesti znači odbacivati Božju volju i to je «duhovno samoubojstvo».
Božja volja je spasiti čovječanstvo od vlasti Zloga. Bog nas je stvorio slobodne i čiste, uživao je s nama ljudima, no mi smo odlučili krenuti putem koji nije više bio Božji, Božja ljubav je odbijena. No, on nije odustao od čovjeka. Traga za njim i zove ga k sebi. Pružio nam je mnoštvo pomoćnih sredstava kako ćemo svoju slobodu ispravno upotrijebiti i pronaći put do Boga. Njegove zapovijedi, Sveto pismo, mislot koju nam pruža po svetim sakramentima, propovijedanje Crkve, razna nadahnuća koja Duh Sveti daje čovjeku – sve je to pomoć u pronalaženju istine – Boga.
Prihvatiti i ostvariti Božju volju u svom životu može se tek onda kad iskreno povjerujem da me Bog voli. Dokle god mislim da ja volim sebe više nego što me voli Bog, teško ću prihvatiti njegovu volju. Ako nečiju ljubav poistovjetimo samo sa dobrim stvarima koje nama odgovaraju, onda dolazimo do zaključka da nas Bog ne voli kad nam nešto zabrani ili dopusti da prođemo kroz neke kušnje. Poput djeteta smo koje kaže da ga roditelji ne vole jer su mu nešto zabranili ili ga odlučili kazniti da nauči dobro ponašanje. Znamo da nas roditelji vole i kad ispunjavaju naše želje, ali i kad nam nešto uskrate.
U najtežim trenucima svoga života, Isus je molio da ga Otac oslobodi patnje, ali je završio riječima: »Ali tvoja volja neka bude, a ne moja». Bez takvog stava nema ispravne molitve! Naša molitva najčešće bi se mogla opisati riječima: «Budi volja MOJA». Pred Boga često dolazimo sa planovima i željama za koje mislimo da su za nas najbolje, dolazimo reći Bogu kako i kada bi on trebao postupati, često mu određujemo i rokove. Naravno da sve naše molitve ne budu uslišane, često i one u koje smo polagali puno nade, koje su nam bile «zadnja slamka spasa». «Moji puti nisu vaši puti i moje misli nisu vaše misli» poručio je Bog još u Starom zavjetu. Ponekad mislimo da znamo bolje od Boga!
Onaj tko se preda volji Božjoj i koji doista vjeruje da ga Bog voli, uvijek će svoju molitvu završiti riječima: «neka bude volja tvoja». Izraz »kako na nebu tako i na zemlji» izražava Isusovu želju da na zemlji bude kao što je na nebu. Na nebu (u raju) je već ostvarena Božja volja, tamo žive oni koji se u potpunosti pokoravaju Bogu. Mi ljudi smo buntovni, često tražimo rješenja koja nisu Božja, stvaramo stil života koji nije u skladu s Bogom. Moliti ovaj izraz znači odustajati od svoje buntovnosti pred Bogom, znači pokazati da sam se opametio i prihvatio Boga kao svoj put.
Na nebu, uz dobre duhove – anđele, postoje i zli duhovi odmetnuti od Boga – duhovi u službi Sotone. Molimo da i oni prihvate volju Božju, da se Bogu poklone i da nas više ne odvlače od njega. Dakle, izražavamo želju da u svemu zavlada sklad jer svako biće je skladno tek onda kada je usklađeno s Bogom. U protivnom vlada nered, kaos, laž, razdor, nesreća.
Izvor: www.srce-isusovo.com
