Zemlja je bila suha i ispucala, jer dugo ne bijaše kišilo. Uvelo žuto lišće jedva se držalo na granama. U poljima je izgorjela trava.
Ljudi su napeto iščekivali, usrdno moleći i pogledavajući užareno nebo. Mjesecima nije pala ni kap kiše, a posljednji tjedni bijahu nesnosno vrući. Mjesni je župnik organizirao molitveni sat ispred crkve. Došlo je mnoštvo ljudi. Svi su bili puni strepnje i nade.
Mnogi su u rukama imali nabožne predmete: križeve, krunice, molitvenike. Župnikove se oči, međutim, nisu odvajale od djevojčice u prvom redu. U krilu je držala crveni kišobran.
Moliti znači tražiti kišu, vjerovati znači donijeti kišobran.
