Jedan mladi svećenik M. N. (SAD) pred nekoliko tisuća ljudi na Konferenciji za Međugorje javio se za riječ i iznio dirljivo svjedočanstvo o sebi.
Priznao je da je bio narkoman. Njegov otac želio mu je pomoći, ali bilo je sve uzalud. Istjerao ga je iz kuće na ulicu, kojoj je već ionako pripadao. U toj nevolji dozna od prijatelja kako se u Međugorju ukazuje Gospa, koja pomaže ljudima u njihovim potrebama. On odmah poželi onamo poći. Prijatelji njegova oca obećaju mu kupiti putnu kartu. Po dolasku u Međugorje neko je vrijeme znatiželjno promatrao što se oko njega događa. Gledao je kako se mnogi ljudi usrdno mole, a drugi ispovijedaju. Idućega dana se ispovijedi. Poslije ispovijedi osjetio se vrlo radostan i odlučio je bezuvjetno ostaviti drogu.
Još na povratku kući dođe mu misao da pokuša biti svećenik. Ode svome biskupu i očitova mu svoju želju. Biskup ga je u malo duljem razgovoru štošta pitao, a on mu odgovarao. Ali nije mu otkrio da je uživao drogu, jer se bojao da će ga odbiti. Biskup mu je obećao da će ga primiti u sjemenište i dati mu priliku da ostvari svoju želju i bude svećenik. Završivši uspješno studij postao je svećenik. Ubrzo potom, isti taj biskup ga zaduži da pastorizira mlade koji su se odali skitnji i drogi, onakve iste među koje se i on nekad ubrajao. Završavajući svoje uzbudljivo svjedočanstvo o sebi podiže ispružene ruke u vis i reče: „Pogledajte ove ruke! One su nekoć uzimale i dijelile drugima drogu. Danas uzimaju u posvećenoj hostiji živoga Isusa Krista i darivaju Ga onima koji u Njega vjeruju i u Njemu nalaze smisao, radost i sreću svoga života.
Izvor: www.medjugorje-info.com/hr
