Jedan čovjek i njegov sin su jednog dana išli šumom. Odjednom, dječak zape i osjećajući bol kriknu: “Ahhh!” Iznenada, ču glas koji je dolazio s planine: “Ahhh!”
Znatiželja ga obuze pa dreknu: “Tko si ti?” Ali, odgovor koji dobi bješe: “Tko si ti?” Ovo ga naljuti, pa ponovo dreknu: “Kukavico!” Glas odgovori: “Kukavico!” Dječak pogleda oca i upita ga: “Tata, što se ovo događa?”
“Sine”, reče otac, “obrati pozornost. “Tada otac viknu: “Divim ti se! “Glas odgovori: “Divim ti se!” Otac ponovo uzviknu: “Predivan si!” Glas reče: “Predivan si!” Dječak je stajao iznenađen, ali još uvijek ne shvaćajući što se događa.
Otac mu objasni: “Ljudi ovo zovu ‘eho’. Ali, to je ustvari ‘život’.
“Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih djela. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštovanje, tada razumijevaj i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekat života. Život ti uvijek vraća ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost , on je ogledalo tvojih djela.”
Izvor nepoznat
