Kad-tad čovjek si postavi pitanje otkuda patnja u svijetu, zašto čovjek mora trpjeti? Zašto netko živi u miru, a drugi cijeli život trpe ratna stradanja? Zašto netko uz malo truda uspije, a drugi se cijeli život muči i jedva uspijeva? Zašto Bog ne kazni one koji čine zlo? Teška je to kušnja za našu vjeru.
Isus nije došao protumačiti patnju, nego je svojom dragovoljno prihvaćenom patnjom dao smisao čovjekovoj patnji. Njegovo uskrsnuće nije dokinulo patnju nego je pokazalo kako će na kraju izgledati naša budućnost, kamo vodi patnja prihvaćena s Bogom.
Što smo više pritisnuti raznim oblicima patnje, to se više u nama rađa potreba za Bogom i vapaj da nam pomogne. U tom smislu izgovaramo riječi: «dođi Kraljevstvo tvoje». Što znači «kraljevstvo Božje» o kojem je isus toliko govorio?
Živimo u svijetu kojem, u stvari, ne pripadamo. Taj svijet nas želi odvojiti od Boga. «Niste od ovoga svijeta kao što ni ja nisam», rekao je Isus svojim učenicima. Kršćanin pripada Božjem kraljevstvu, a u ovom svijetu je samo privremeno. Naš život ide u smjeru vječnog života. No, dok tamo ne stignemo, valja nam proći kroz mnoge nevolje. Dobro je pročitati posljednju knjigu Novoga zavjeta – Knjigu otkrivenja (Apokalipsu). Ona je knjiga nade i utjehe kršćanima. U njoj je Bog najavio svoju konačnu pobjedu u kojoj će i čovjek sudjelovati (ako to želi).
Dolaskom Isusa Krista, Sina Božjega, među nas ljude započelo je ostvarivanje toga Kraljevstva. To je prva faza. Druga faza nastupa kada Duh Sveti obuzima apostole na Pedesetnicu i njegovom snagom oni osnivaju Crkvu – zajednicu Isusovih učenika. Crkva nastavlja Isusovo djelo i izgradnju tog Kraljevstva koje je s Isusom započelo. To Kraljevstvo polagano raste i postaje vidljivo u životima onih koji su iskreni vjernici. Kraljevstvo Božje je u stvari snaga i sila koju Bog šalje u ovaj svijet. To Kraljevstvo su oni koji su na Božjoj strani. Poput sjemena kojem treba vremena da iznikne, a još više vremena da izraste u biljku i donese svoj plod, tako i Božje Kraljevstvo nezaustavljivo raste do konačne pobjede. Ono još uvijek nije vidljivo u potpunosti i bit će tako sve do treće faze, a to je Isusov ponovni dolazak na zemlju (Sudnji dan). Tada će Kraljevstvo Božje preuzeti cijelu stvarnost i zavladati zauvijek nad svime i nad svima.
Kad molimo «dođi Kraljevstvo tvoje», onda molimo da Bog učini ono što mi ljudi ne možemo, da svojom silom pomogne i spasi čovjeka, da nam pomogne oduprijeti se silama Tame i Zla. To je vapaj čovjeka koji je slab pred naletom patnje i zla i vapije Bogu koji je jak i moćan. Moliti «dođi kraljevstvo tvoje» znači staviti se na Božju stranu u borbi protiv zla, ali istovremeno znači pokazati da dopuštam da me to Kraljevstvo mijenja, preodgaja i preobrazuje, da ne želim ostati isti (grešan) kakav sam bio do sada. Tko «Očenaš» moli bez srca, nabrzinu i rastrešeno, u takvom se neće dogoditi Kraljevstvo Božje niti će osjetiti njegovu snagu.
Izvor: www.srce-isusovo.com
