Ljudi vole prvake, one najbolje, najveće: vole pjevače koji su pobijedili na nekom festivalu, glumce koji su dobili priznanje za neku filmsku ulogu, književnike koji su osvojili neku nagradu, a to se posebno dobro vidi u športu.
Crkva također ima svoje prvake, one koji su jednako bili prvi, ali na sasvim drugom polju – koji su bili »prvi i pobjednici« u ljubavi, pravednosti, dobroti, ljudskosti. To su sveci… ljudi koji su vršili volju Božju, koji su Boga slušali i koji su slijedili primjer njegova sina Isusa Krista. Oni čija imena nalazimo u našim katoličkim kalendarima, ali u toj »četi nebeskih prvaka« velik je broj i onih koje Crkva nije uzdigla na čast oltara – koji su prošli svijetom poput Krista čineći dobro. I oni osvjetljavaju osobito moćnim svjetlom božanske svetosti životne putove i ovoga naraštaja, hrabreći i zagovarajući Zemljanine pred samim Bogom.
Na nekoj autocesti autobus pun putnika jurio je velikom brzinom, vozeći čas jednom, čas drugom stranom ceste. Putnici su vrlo brzo shvatili da je vozač pijan i pokušali su sve da ga spriječe u toj njegovoj ludosti. Vidjevši da sve molbe, sva upozorenja i sve prijetnje ne donose rezultate, putnici su napravili sljedeće: ispisali su na nekoliko papira »VOZAČ JE PIJAN – ČUVAJTE SE« i to su pokazivali svima kroz prozore i sa strane i otraga i sprijeda… i ljudi su pazili, sporije su i opreznije vozili i micali su mu se! Nakon kratkoga vremena došla je policija i sve je dobro završilo…
Nisu li upravo svetci ti koji uz ulogu uzora i zagovornika upozoravaju kako izbjeći opasnosti i zamke koje vrebaju na toj autocesti života? I oni su bili u koloni opasnih i neodgovornih suvozača, baš kao što su možda i sami ponekad u toj vožnji učinili krivi manevar, ali baš po toj logici možda je lakše dokučiti pojam svetosti. Svet dakle nipošto ne znači biti savršen i bez mane; što ni sveci nisu bili, ali su upravo te slabosti i mane – tu ljudskost – nadoknađivali djelotvornom vjerom kroz spomenutu ljubav, pravednost i dobrotu.
Slijepca od rođenja, koji je maestralno svirao na flauti, a uz to sam je izrađivao mnoge instrumente i ljudi su mu se divili, netko je pitao što bi najradije vidio.
– Boje – odgovorio je – sve ostalo sam već vidio!
– Ne bi li ti draže bilo vidjeti npr. nebo?
– Ne, nebo bih više volio dotaknuti!
Vjernicima se to nebo nudi preko »svetih prvaka« koje Crkva na osobit način ovih dana slavi i nije ga dakle nemoguće dotaknuti… dapače. A njihov je recept ovo: »Ljubiti Boga po bratu kraj sebe!«
Maksimilijan Milan Herceg, Izvor: http://www.glas-koncila.hr
