Za vrijeme ovoga križnog puta pokušajmo ostaviti svoju svakodnevicu koliko god ona bila nesnošljiva i zavukla se u dno nas. Pokušajmo ostaviti povijest svoje patnje i razočaranja. Odlijepimo se od sebe samih i slijedimo Isusa na njegovu putu ostavljenosti, od Pilatove palače do Golgote.
Preko Isusova stradanja moći ćemo bolje razumjeti patnju ljudi oko nas. Izaći ćemo iz svoga začahurenoga srca. Preko Isusa vidjet ćemo druge. U drugima ćemo prepoznati samoga Krista što je cilj naše vjere, jer nije dovoljno govoriti da vjerujemo u Boga, u Isusa Krista, a pri tome ne zapažamo svoje bližnje. Nije dovoljno dičiti se da vjerujemo, zgražati se nad zlom svijeta, kukati da nas drugi ne vole, ne razumiju, kako su svi ustali protiv nas, a pri tome ne vidjeti kako ima dosta ljudi i naroda koji pate mnogo više od nas. Valja se zato odkameniti od vlastite umišljenosti, skrušeno stati pred Isusovom patnjom, pred patnjom neuzvraćene ljubavi.
1. postaja: ISUS OSUĐEN NA SMRT
Krivnja mu je bila što je bio dobar, što je već svojim pojavkom bio korekcija ljudskoga grijeha i zla, što je pozivao ljude na unutarnju, a sljedbeno tome i vanjsku promjenu, obraćenje, ostavljanje staroga puta.
Možda smo mi mali Pilati koji znaju gdje je dobro, koji znaju da ljudi na koje su drugi ustali nisu krivi, koji u dnu sebe znaju što Bog od njih traži, ali nemamo snage oduprijeti se jer možemo izgubiti položaj i povlastice, jer nam može krenuti lošije.
Molitva: Gospodine Isuse, daj mi snage da znam razlikovati dobro od zla, pošteno od nepoštena, istinu od laži. Daj mi snage da budem hrabar, da se izdvojim iz mase, da ne žrtvujem dušu za ugodu i položaj, novac i čast. Pojačaj mi osobnu slobodu da u mnoštvu ne gubim glavu, da ne budem potkupljiv i strašljiv. Prisloni se svojom samoćom samoćama mnogih krivo osuđenih i nepravedno od ljudi i od prijatelja ostavljenih.
2. postaja: ISUS UZIMA NA SE KRIŽ
Uvijek sanjamo život bez patnje i boli, bez križa. Uvijek mislimo kako naša ljubav mora biti savršena, bez nevjernosti i razočaranja, kako nam se moraju dogoditi velike stvari, kako ćemo u životu biti sretni, bez tamnih trenutaka, kako će se obistiniti naše želje i očekivanja i da će nam sve ići na ruku.
Postoji zlo za koje nismo krivi mi. Postoji zlo naših bližnjih, postoji različitost drugih koja se uzima kao zlo, a ne kao blagoslov. Postoji zlo naših susjeda, zlo naših sunarodnjaka, zlo onih koji nisu dio naše pripadnosti, zlo koje se kao struktura navukla na naše postojanje. Težak je to križ i najradije bismo pobjegli od križa zla, od križa grijeha i patnje svijeta, a čiste zemlje nema.
Molitva: Gospodine Isuse, Ti uzimaš na sebe zlo i križ drugih ljudi, svojih bližnjih, svojih prijatelja a i onih kojima smetaš. Ti ne vičeš da ti je teško. Ti si dostojanstven. Ako se ja nađem osuđen, pod teretom zla mojih bližnjih: roditelja, djece, prijatelja, ne dopusti da proklinjem ni njih ni život. Podari mi snage da ne kukam na sve strane, nego da odvažno prihvatim križ zla vjerujući i dalje u ljude, vejerujući i dalje u Božju ljubav u njima da se mogu promjeniti.
3. postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Svi imamo iskustvo pada i gubitka. Poneko iz svoga pada nije uopće naučio da postoje granice njegovih moći. Poneko je opet ostao ležati već pri prvom padu. Još nije ustao iz osjećaja da mu je učinjena nepravda, iz osjećaja uvrijeđenosti, poniženja i gorčine. Poneko u svome padu zdvaja, očajava, ne zna cilja, ne zna kamo dalje, kao da mu je lijepo biti u stanju mučenika i svojom boli mahati nakolo ne bi li drugi ljudi vidjeli i smilovali mu se. No kad mu se drugi približi i pokaže na put ustajanja, on spremno nalazi načina da i dalje mrtvuje u svom stanju stradalnika, da uživa u svome ranjenom pamćenju.
Molitva: Gospodine Isuse, kad si prvi put pao pod teretom grijeha i zla nas ljudi, nisi se pomirio sa svojim stanjem patnika ni s ljudskim zlim djelima. Nisi se obeshrabrio u poslanju spašavanja svoje braće ma kakvi oni bili. Nisi rekao da se tu ništa više ne može učiniti. Nisi napustio životne napore i zauzimanje za čovjeka. Ustao si i ponio nas dalje na sebi. Učini da povjerujem kako čovjek nije stvoren da bude ponižen, da leži u svom padu, nego da uvijek iznova započinje put dobra.
4. postaja: ISUS SUSREĆE SVOJU ŽALOSNU MAJKU
Četvrta je postaja postaja onih mnogih koji stoje u pozadini naših života, koji stoje kao sunce na kojem se grijemo i kada ni ne mislimo na njega, postaja onih koji nas nikada nisu napustili ni izdali, onih koji nas nakon svih naših avantura i eksperimenata čekaju ondje odakle smo od njih otišli ili utekli. Tako često živimo iskorištavajući dobrotu drugih.
Molitva: Gospodine Isuse, učni me zahvalnim svima koji su nevidljivim nitima ispleli moju sreću, svima koji ljubavlju i molitvom nose moj život, moje dobrote, ali i milosrdno prihvaćaju moja zla, dosadu i gluposti; ljube me bez uzdarja i moje zahvalnnosti. Oprosti mi ako iskorištavam i Tvoju i dobrotu drugih ljudi, ako se poigravam milosrđem. Učini i mene da povjerujem kako u milosrđu prema drugima nema pretjerivanja, te budem iskren dionik patnje drugih, moje braće koje si mi podario na mome putu.
5. postaja: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Ništa nas ne može osloboditi odgovornosti za dobro koje smo dužni činiti. Tako i u nošenju križa drugih. Nije u pitanju samo da ne navaljujemo teret križa na druge, nego da se orijentiramo pozitivno i da dijelimo patnju s drugima. Nije u pitanju samo da ne činimo zlo, nego je veća stvar činiti dobro.
Molitva: Gospodine Isuse, pomozi mi da drugima budem lakoća i radost života. Pomozi mi da osjetim križ drugoga, da ne bježim od patnje drugih niti da se izvlačim od zajedničkih poslova. Učini me zahvalnim svima koji su mi pomogli nositi moj teret, koji su osjetili križ moje nervoze, nesabranosti, križ mojih divljih riječi i grubosti, križ mojih hirova i strasti. Daj mi da budem zahvalan i nepoznatim cirencima koje si poslao na stazu moga života. Rasvijetli me da ne pravim razlike u pomaganju i solidarnosti za druge, da budem osjetljiv za nevolje i onih koje u životu slučajno, usput susrećem. Daj mi da u njima prepoznam Tebe bespomoćna, Tebe koji stojiš izložen samoći svemira, bez zemaljskih uporišta. Ohrabri me da ne strahujem da ću izgubiti vrijeme, da ću biti izigran ako me netko i prisilio ili čak prevario da budem od pomoći.
6. postaja VERONIKA SVOJIM RUPCEM GRLI ISUSUSOVO LICE
Lice koje je Isus ostavio na Veronikinu vezu, lice je svakoga čovjeka i bez znoja i krvi, lice je Boga koji ne slijedi put sile, nego poniznosti; lice koje nije estetski savršeno, kozmetički uljepšano, lice čiju ljepotu otkrivamo u duši.
Čovjek i danas postavlja pitanje: Gdje naći Boga? Gdje je Bog? U licima stradalih privilegirano je Božje mjesto. I u onim licima grijehom i zlom ranjenim. Oko nas je prepuno umornih, tužnih, razočaranih, strašljivih, uplakanih, ostavljenih lica, lica lijepih i lica ružnih.
Lice je poziv da se primaknemo, da ugostimo rupcem utjehe, vremenom slušanja, da ga zaogrnemo iskorakom solidarnosti, rupcem lijepe riječi, utjehom.
Molitva: Gospodine Isuse, daj da prepoznam Tvoje lice u licima svojih bližnjih, ali i u licima patnika, nevoljnika, u licima dosadnih i meni protivnih ljudi. Učini me da budem glas onima kojima je on oduzet, dom onima koji ga nemaju, nada gdje vlada proklinjanje i panika, hlad za umorne. Daj da prepoznam sakrament Tvoga lica u licima braće ljudi. Utisni mi u dušu otisak svoga lica.
7. postaja: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Iako tjelesno slab i moralno osramoćen, Isus ustaje; kreće prema cilju bez srdžbe i osude. Patnja iz same sebe ima već svoje značenje, a patnja iz ljubavi za prijatelje i druge, daje smisao životu. Patnju vidi Bog, vide i ljudi kad se stišaju buka, galama i poklici masovnih osuda.
Molitva: Gospodine Isuse, pri Tvome drugom padu htio bih da mene i moje osnažiš za smisao patnje iz ljubavi, u smisao nepokolebljiva rada za druge, u postojanu vjeru kako je put do cilja skopčan s padovima i poniženjima ali i radošću dosegnuta cilja, veselju onih za koje darujemo sebe same.
8. postaja: ISUS OPOMINJE I TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Isus, međutim, ne dopušta da se netko nad njim jeftino sažaljeva. Daleko od toga da on ne prepoznaje ljudsku brižnost, osobito brižnost žena. Ali zna i da previše sažaljenja od čovjeka čini nemoćnika. Bog nas, uostalom, i ne kuša iznad naših moći. Ne dopušta da naša muka izaziva sažaljenje poslije kojega bismo mogli koristiti dobrotu drugoga.
Molitva: Gospodine Isuse, daj nam svoga proročanskoga duha koji će i u nevolji znati opominjati na grijeh i koji neće likovati kritikom i prokazivanjem grijeha, nego će obilovati i utjehom i nadom. U našem narodu malo je prave kritike, a još manje iskrene utjehe. Pročisti nas za distancu od grijeha i učini nas blagom utjehom Tvoga smilovanja onima koji su po našem mišljenju na grešnu putu.
9. postaja: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Ovim padom Isus se opet solidarizira s nama ljudima, spašava nas i u najtamnijim situacijama našeg bezizlazja, onim vremenima kada smo se zatvorili u nemoć, u lažnu nemoć, kada smo digli ruke od sebe, kada smo postali opsjednuti i ovisni o mnogo čemu drugom, osim o Božjem kraljevstvu i njegovoj dobroti. Treći pad, i bilo koji, uvijek ima izlaz, uvijek postoji smisao koji se daruje i u krajnjem mraku.
Molitva: Gospodine Isuse, daj da se ugledam u Tebe i nasljedujem Te i u svojim padovima. Ne dopusti da se radujem i smijem padovima drugih. Učini me pravim kršćaninom da se u trenucima odluke uvijek odlučujem za ono što je bolje, a time i teže.
10. postaja: ISUSA SVLAČE I PLJAČKAJU NJEGOVE HALJINE
Deseta postaja oslikava dvije ljudske grešne sklonosti: jedna označava orobljavanje drugoga čovjeka u njegovoj intimnosti – upriličena kroz skidanje haljina; druga, da se patnjom i imanjem drugoga razmećemo kao svojim vlasništvom i na njoj zarađujemo – upriličena u kockanju vojnika podno Isusova križa za njegovu haljinu.
Molitva: Gospodine Isuse, učini nas prijateljima ljudi; poštovateljima ljudskoga tijela. Učini nas takvima da ne orobljujemo privatnost drugoga, da sa strahopoštovanjem i ljubavlju, nježno i brižno, pristupamo duhovnoj i tjelesnoj otajstvenosti svakog čovjeka. Osobito nam ne dopusti da se obogatimo na patnji drugih: žrtava, prognanih, stradalih, nevoljnih. Ne dopusti da obezvrjeđujemo Tvoj križ, da ne zarađujemo Tvojim križem i Tvojom patnjom.
11. postaja: ISUSA PRIKIVAJU NA KRIŽ
U čovjeku postoji nekakva neuredna težnja da voli vidjeti patnju drugoga, oduševljava se stradanjem, voli gledati senzacije u kojima se drugi muči. Naša je kultura nerijetko kultura agresivnih, kultura ljepuškastih lica ali srca ratoborna. Televizija nam kontinuirano podastire zamamnosti moćnih, veliča drskost, silu, pljačku, oružje, novac. Vrijedi ona da ljubav pobjeđuje sve, ali i da novac pobjeđuje ljubav. Znamo mi da se u biti od toga ne živi, da je vredniji i sretniji jedan pogled ljubavi nego veliko imanje, ali nemamo snage krenuti putem kojemu nas zove naša vlastita duša.
Molitva: Gospodine Isuse, toliko si ljubio brata čovjeka, toliko nas ljubiš, da si samoga sebe predao za nas. Učini nas da svaki svoj križ, svaku svoju patnju ne promatramo kao vrijednost u sebi, nego samo kao patnju iz ljubavi za drugoga, za bližnjega, samo kao patnju koja ima smisla iz ljubavi prema Tebi i braći ljudima.
12. postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU
Među Isusove posljednje riječi, među one koje nikada ne smijemo zaboraviti, ako kažemo da smo kršćani – Isusovi nasljedovatelji, jesu riječi opraštanja onima koji progone, koji krivo sude, koji muče, koji nedužnome nanose zlo i nevolju. Isus moli Boga Oca da im oprosti jer ne znaju što čine.
Puno je ljudskog grijeha i zla iz nebudnosti, iz neznanja, iz gluposti i straha, iz kompromisa i potkupljivosti.
Molitva: Gospodine Isuse, daj mi snage da nikoga ne osudim dokraja. Pomozi mi da i u vremenima samoće i moje smrti opraštam drugima i tražim oproštenje, da moj prijelaz s ovoga svijeta u Tvoj novi život ne doživim kao strah i gubitak nego izručenje u Očev zagrljaj, da i ja na kraju svoga života mogu kazati: Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj.
13. postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Majka prima mrtvoga sina u krilo. Jedinstvena ljudska bol, označena i toliko puta oslikana kao pijetet, kao pieta. Majka plače. Nije sramota plakati nad patnjom. Suze iz ljubavi su uzvišeni izraz čovjekova postojanja. Suze nisu samo izraz nemoći, nego i snage i zahvalnosti. Suze su molitva. Majka je čitavo vrijeme ostala vjerna. Biti vjeran i onda kada vjernost djeluje tupa i beskorisna, kada sa sobom donosi strah, stradanje i žrtvu.
Molitva: Gospodine Isuse, daj da osjećam pijetet prema svakome koji je mrtav, koji je poginuo, koji je darovao život, pa i prema onima koji nisu bili na mojoj, našoj strani. Omekšaj mi srce da znam biti sućutan s tugom drugoga. Daj mi da povjerujem u širinu Očeve ljubavi. Osobito me učini vjernim u vremenima kada se nevjernost proglašava vrlinom.
14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB
Isusovim polaganjem u grob mi vjerujemo da je on sišao nad pakao. Sišao je onamo gdje mi mislimo da Boga više nema, ili da je to i od Boga prokleto i ostavljeno. Ovim člankom našega Vjerovanja i ovom postajom ispovijedamo da nema čovjeka, obitelji, zajednice, mjesta, naroda, zemlje i države gdje Boga nema i gdje ne možemo uz Božju pomoć činiti dobro. Bog je najbliži ondje gdje mi mislimo da ga nema.
Molitva: Gospodine Isuse, Tvojoj dobroti izručujemo sve naše pokojne, sve naše roditelje, braću, sestre, prijatelje. Izručujemo sve one koji su u grobovima znanim i neznanim, sva mjesta ljudskih smrti. Učini nas vjernicima da poštujemo i grobove drugih vjera. Daj da moj život bude prožet dobrim djelima, da naši grobovi bude nadu kako je dobro ljubiti druge na Tvoj način i ne dopusti da ikada posumnjam da na zemlji postoje ljudi ili mjesta, narodi ili zemlje gdje Tebe nema.
Zaključna molitva
Hvala Ti, Isuse, za milost koju si mi iskazao za vrijeme ovoga križnoga puta. Neka Tvoj križ uđe u moje svakodnevlje i Tvoj put neka postane mojim putem. Osnaži me da povjerujem da se k uskrsnuću stiže ne preko bezglasne i teške muke, ne preko patnje koja nije osmišljena, nego preko ljubavi za druge koja uvijek uključuje žrtvu i milosrđe. Osnaži mi vjeru da se nadam svome uskrsnuću, da povjerujem kako Ti dolaziš i onamo gdje te nitko ne očekuje i kako svima poručuješ da se ne boje, jer Ti si pobijedio sve ono što unosi strah, Ti si pobjeda neizmjerne ljubavi. Hvala Ti za Tvoju ljubav. Daj da ljubim Tebe i sve ljude. Amen.
fra Ivan Šarčević, Izvor: www.franjevci-vtc.hr
