Mnogi se danas boje Duha Svetoga jer malo znaju o njemu. Smatraju ga Bogom koji se vrlo lako može uvrijediti i zauvijek ostati neprijateljem. To je sotonska zamka. Međutim, Duh Sveti je ljubav, brine za nas i ljubi nas nježno. O tome možemo pročitati u Bibliji, ali jednako tako uvjeriti se sami.
Stvaranje
Duh Sveti je Bog. Bog je ljubav. Duh Sveti je ljubav jer je On Bog. On je ljubav između Oca i Sina. Duh Sveti je duh Oca i Sina. On je poljubac Oca i Sina (De Trinitate, lib. 15, cap. 37). Čovjek je stvoren iz Božje ljubavi i zato postoji u Bogu. Rođen je od Boga (1 Iv 4,8). Bog je stvarajući prvog čovjeka udahnuo u njega Ruah–svoj dah, svoju Ljubav. Prema tome, čovjek je stvoren za ljubav i da ljubi kao što Bog ljubi. Čovjek to može u sili Duha Svetoga jer je stvoren na Božju sliku (Post 1,27).
Nažalost, grijeh je zatamnio ljudsku bogolikost, ali nije prekinuo. Duh Branitelj je očuvao čovjeka od krajnje nesreće. Čovjek u sebi nosi Božji pečat i pripada Bogu. To je znak zaštite, koji je nosio na sebi Kain nakon bratova ubojstva. Bio je zaštićen od osvete drugih ljudi.
Bog nudi izlaz iz ponora grijeha. Bog, koji je ljubav, u ljubavi šalje svoga Sina u pomoć izgubljenom čovjeku. Potrebno je bilo novo stvaranje i novo rođenje čovjeka u sili Duha Svetoga. Predivna je Božja ekonomija spasenja. Bog Otac se pobrinuo za sve, nije nikada prepustio čovjeka, voljeno biće, navalama drugih duhova. Poslao je na svijet svoga Sina, svoju ljubljenu Riječ.
Novo stvaranje i ponovno rođenje odozgor
U Lukinom evanđelju u četvrtom poglavlju čitamo: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Lk 4,18-19). Duh Sveti je sila, koja je stalno nukala Isusa da liječi, ozdravlja, uskrisava. Mnogi su prepoznali Mesiju –pomazanika. Mnogima su se otvorile oči i uši. Oslobodili su se grijeha i svih strahova. Želja Duha Svetoga je bila da Isus čini čudesa ljudima, kako bi oni mogli primiti njega. On i danas upristunjuje Isusovo djelo ljubavi u Crkvi.
Isusova smrt na križu je izlijev Duha Svetoga. U trenutku agonije Isus izdahne i preda Duh svoj. Ovo nas podsjeća na prvo stvaranje, kada je Jahve udahnuo u ljudske nosnice svoj dah. Sada Isus čini isto, stvara novoga čovjeka, opranog u Jaganjčevoj krvi. Isusova žrtva obnavlja čovječanstvo. U sakramentu krštenja postajemo ljudi ponovno rođeni. Pavao apostol naziva kršćane Hram Duha Svetoga (1 Kor 3,16; 1kor 6,19). Mi smo ti, koji se klanjamo u Duhu i istini (Iv 4,24). Potoci žive vode su potekli iz Isusova boka. To je snaga Duha Svetoga, sila Ljubavi, koja čini sve novo. Voda i Duh nakon Isusove smrti spasonosno stvaraju ponovno rođenje odozgor. Postajemo braća i sestre jedne zajednice Crkve, koja u Duhu svetom vapi: Maranatha-Dođi Gospodine Isuse! Duh Sveti, koji je ljubav, potiče i nas na ljubav.
„Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom, koji nam je dan!“ (Rim 5,5) Papa Benedikt XVI. u enciklici “Deus caritas est” (br. 19), tumači da je Duh unutrašnja sila koja usklađuje srca vjernika sa srcem Kristovim te ih potiče da ljube braću kao što ih je on ljubio”. Duh nas uvodi u sam ritam božanskoga života, a to je život ljubavi, čineći da postanemo osobno sudionici odnosa koji postoje između Oca i Sina. Nije beznačajno da Pavao, kad nabraja različite čimbenike djelovanja Duha, na prvo mjesto stavlja ljubav: “Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir…” (Gal 5,22). A, budući da po svojoj definiciji ljubav spaja, to znači ponajprije da je Duh tvorac zajedništva unutar kršćanske zajednice, kao što i kažemo na početku svete mise Pavlovim izrazom: “… zajedništvo Duha Svetoga (to jest zajedništvo koje On čini) sa svima vama” (2 Kor 13,13). S druge strane, međutim, istina je da nas Duh potiče na stvaranje odnosa ljubavi sa svim ljudima. Tako, kad ljubimo, dajemo prostor Duhu, dozvoljavamo mu da se izrekne u punini. Na taj se način razumije i zašto Pavao na istu stranicu Poslanice Rimljanima stavlja dva upozorenja: Budite “u Duhu gorljivi”, i: “Nikome zlo za zlo ne vraćajte” (Rim 12,11.17). Svi koje vodi Duh Sveti sinovi su Božji, a ne robovi. U njemu kličemo Abba Oče (usp. Rim 8, 14-15). Predajmo se potpuno, poput Gospe, Duhu Svetomu, neka on postane naš vodič kroz život.
Plodno tlo
Darovi Duha Svetoga ne mogu se pravilno koristiti odvojeno od određenoga plodnog tla. Oni moraju biti isprepleteni s određenim načinom života. Vjernik, dakle, nikada ne smije ići pod jednu ruku s grijehom, a pod drugu s Isusom.
Grijeh treba otkriti i ispovijedati. O tome svjedoče Djela apostolska i novozavjetne poslanice. Grijeh pojedinca uvodi razdor u cijelu zajednicu, koja se počinje kvariti. Tu je djelovanje Duha Svetoga vrlo sputano. Sveti Pavao članovima svojih zajednica čak i brani družiti se s grješnicima, koji stalno žive u grijehu i niti se ne misle obratiti. To je zapravo grijeh protiv Duha Svetoga (1 Kor 5,9-11;13; 2 Sol 3,14-15). Grijeh se uvijek iznova otkrivao, a posljedica toga bilo je uvijek novo pokajanje, koje je opet bilo ishodište za novi duhovni život.
Pozvani smo živjeti u Božjem svjetlu. Tek tada plodovi Duha Svetoga mogu se oživotvoriti. To nam govori da živimo u stalnom kajanju za grijehe. Putem kajanja i životom u Božjem svjetlu stvaramo temelje za darove Duha Svetoga. Po nama se Božje kraljevstvo može širiti. Želimo li dakle da se naše službe vrše u snazi Svetoga Duha, moramo prije svega ići tim putem. Živimo u svjetlosti i dopustimo se kažnjavati bez gunđanja, poput svetog Pavla, koji je sve smatrao otpadom poradi Krista.
Djela apostolska, koja nas izvješćuju o djelovanju Duha Svetoga ukazuju nam ne samo skrušene ljude, nego govore i o njihovoj požrtvovnoj ljubavi. Oni su se žrtvovali za Isusa i druge ljude. U takav su požrtvovni život položeni darovi. Pavao je toliko puta bio preziran i izrugivan, ali svaki put je odgovarao samo u ljubavi. Bio je spreman dati svoj život da bi barem samo neki od njih bili spašeni. Neumorno je ljubio i trpio.
I nama je potrebna ljubav koja prašta. Često tražimo darove, a zaboravljamo na najveći dar, koji nam daruje Duh Sveti – ljubav. Pozvani smo za ljubav i molimo za ljubav. To će biti plodno tlo. Tek će onda Duh Sveti moći po nama djelovati a darovi čudesno razvijati.
Ne gasimo Duha, koji je ljubav. Ne trnimo Duha, niti mu se opirimo! Ljubimo jedni druge i ispovijedajmo s kajanjem svoje grijehe. Neka nas Duh Sveti vodi na putu vjere i rasta.
p. Arkadiusz Krasicki, http://duhos.com/
