“O Bože, ti si Bog moj,
gorljivo tebe tražim,
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.“
(Ps 63,1-2)
Ove sam duhovne vježbe, dragi moj brate u Kristu, sastavio sasvim slučajno. U tome si već u prednosti jer te tvoja volja i želja dovela u čitanje ovih redaka. Ne znam iz koje si namjere pristao na ovaj izazov, no to nije ni važno. Puno je važnije da znaš da si svojom odlukom napravio prvi i glavni korak u svom hodu prema Bogu koji jedini usavršava naš duhovni život. No, to je tek prvi od četrdeset i šest koraka koji su pred tobom. Kroz naredno razdoblje ove će ti vježbe biti pomoć kako bi dopustio Bogu da oblikuje tvoju nutrinu.
Želim ti odmah na početku reći da ti u ovom pothvatu ne mogu obećati nekakav uspjeh. Duhovni život ne nudi instant rješenja niti je besprijekoran. Suočit ćeš se s raznim nutarnjim i vanjskim preprekama koje će ponekad biti jače od tebe, ali nemoj se obeshrabriti ni odustati. Već na početku zapamti da je tvoja snaga u volji za uspinjanjem prema brdu Tabor te da siguran put u pakao nije kad padneš nego kad se prestaneš dizati. A kad prestaneš padati tada budi siguran da si u raju. S druge strane, kad su tvoja religiozna nastojanja velika i snažna to ti također ne garantira uspjeh kakav želiš jer je uvijek Duh Sveti onaj koji daje kome hoće i kako hoće. Ipak, vjerujem da Bog ne ostavlja besplodnom svaku dušu koja se obrađuje jer ti on s razlogom daje početnu milost potrebnu da bi uopće mogao raditi na sebi.
Ove duhovne vježbe rado bih nazvao „Malom školom poniznosti“ jer poniznost nije ništa drugo doli prihvaćanje istine o sebi. Upravo te početak korizme podsjeća na jednu važnu istinu: „Spomeni se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“, a konačan cilj ovih vježbi jest da bi se „obratio i vjerovao Evanđelju“. Te riječi čut ćeš prvoga dana korizme kada ti svećenik bude stavljao pepeo na čelo. Ova škola poniznosti je mala jer i onaj koji predvodi tu školu treba svjedočiti svoju poniznost da ništa ne može učiniti bez Boga te da sve što uspije prenijeti tebi i drugima jest tek mala pomoć u osobnoj izgradnji svakog pojedinca. Pomoć u sastavljanju ovih vježbi imao sam u znanju koje sam stekao studijem teologije te u raznoj pristupačnoj duhovnoj, psihološkoj i teološkoj literaturi.
U narednih četrdeset i šest dana do Uskrsa susrest ćeš se s različitim zadacima ovih duhovnih vježbi. Ti zadaci uključivat će tijelo i duh, um i osjećaje, tražit će požrtvovnost i disciplinu. Svaki dan sastojat će se od kratkog poučnog teksta, razmatranja, meditacije i zadatka za naredni dan. Stoga ti preporučam da ove vježbe prolaziš u jutarnjim satima do podneva. Ako neki dnevni zadatak iz opravdanog razloga ne možeš ispuniti pokušaj ga zamijeniti nečim sličnim ili ga nadoknadi sljedeći dan. Isto tako, molitva koja ti je dana za pojedinačni dan nastoj izmoliti kao završetak razmatranja, premda je možeš zbog opravdanih razloga tada odgoditi i izmoliti tijekom dana. No nemoj sebi dopustiti da to olako shvatiš pa da u više stvari pronađeš opravdane razloge već doista pokušaj slijediti upute koje ti dajem.
Zamišljeno je da kroz ovaj put ideš sam jer nitko umjesto tebe ne može nositi tvoj križ. Međutim, poput Isusa, i tebi je dopušteno imati svog Šimuna Cirenca koji će ti pomagati. Stoga pronađi jednu osobu kojoj ćeš moći podijeliti svoje brige i misli, nekoga koji će te moći ohrabriti da dođeš do kraja. Poželjno je da ta osoba bude s tobom sudionik ovih duhovnih vježbi kako bi zajedno hodili kroz pustinju. Ako pak ne možeš naći nikoga, moje će srce i vrijeme uvijek biti otvoreno za tebe. Ne boj se produbiti ili stvoriti nova duhovna prijateljstva.
Dragi moj brate u Kristu, pred sami ulazak u ove duhovne vježbe želim da te Bog blagoslovi na tvom putu. Koračajući kroz pustinju vidjet ćeš kako je ona najzamršeniji labirint, premda nema nikakvih zidova koji je omeđuju, jer je to mjesto velikog putovanja i traganja. Četrdeset i šest dana čini se mnogo, ali nemoj sebe dovesti u napast da gledaš toliko unaprijed niti da tvoje oko preskoči koji korak u čitanju onoga što te čeka u ovim vježbama. Zato idi dan za danom, strpljivo i polako. Nećeš se ni osvrnuti, a već će sunce zaći. Pripremi se večeras za počinak, brate moj, jer te sutra čeka prvi dan među mnogima.
mag.theol. Darko Rapić
