Isuse, blagdansko raspoloženje polako jenjava. Blijede svjetla i sjaja božićnih i novogodišnjih dana. Iznenađuje nas čak i stanovita umornost i težina prvih dana nove godine.
Često smo tako neraspoloženi. Što sada, Isuse? Čeka nas svakodnevni posao, život, dosadni susreti, neobavljeni poslovi. Blagdani su nas malo izbacili iz redovitoga tijeka života.
Ne dopusti, Gospodine, da mi kao tvoji učenici zaboravimo na Radosnu vijest Božića; ne dopusti da nestanu iz naših dubina predivne slike radosti i mira što ih donose stranice evanđelja koje govore o tvojem dolasku na ovaj svijet. Smijemo se i dalje radovati s pastirima i anđelima i vjerovati da nismo proslavili samo neku idiličnu davnu uspomenu, nego da u toj stvarnosti tvoga pohoda i danas živimo.
Neprestano nam se ponavlja riječ tvoga utjelovljenja: «Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama!» To je trajna istina. Ti među nama stanuješ, ti s nama ostaješ, ti s nama putuješ ovom zemljom, ti se nama neprestano raduješ. Zato si postao čovjekom da bi nam darovao tu sigurnost Božje blizine. Otkako si se ti, Isuse, utjelovio i postao čovjekom, neprestano je blagdan na ovoj zemlji, stalno imamo razloga za radost. Smijemo osjećati tvoju blizinu u vlastitom domu, na radnom mjestu, na ulici i u crkvi. Ti si svugdje i neprestano za nas. Prepoznaj nas kao svoje, a nama podari mudrosti i hrabrosti da te uvijek i na svakom mjestu prepoznajemo kao svoga Učitelja i Spasitelja.
Zvjezdan Linić, http://duhos.com/
