Jednom je jedan nesretni mladić došao do starog učitelja i rekao mu da ima jako puno problema u životu i pitao ga za savjet.
Stari učitelj mu reče da stavi šaku soli u čašu vode i da to popije.
“Kako ti se sviđa?” – upita učitelj.
“Grozno je.” – ispljune mladić.
Učitelj se nasmije i zatim upita mladića da uzme još jednu šaku soli te je stavi u jezero. Hodali su u tišini do obližnjeg jezera i učenik ubaci šaku soli u jezero.
Starac reče: “Sada popij malo vode iz jezera.”
Dok je voda curila niz mladićevu bradu, učitelj upita: “Kako ti se sviđa?”
“Dobro je.” – kaže mladić.
“Ima li okus soli?” – upita učitelj.
“Ne.” – kaže mladić.
Učitelj sjedne pored ovog napaćenog mladića, uzme mu ruku i reče: “Bol života je ova sol, ni više, ni manje. Količina boli u životu ostaje ista, potpuno ista. No, osjećaj boli kojeg doživljavamo ovisi o posudi u koju je stavljamo. Stoga, kada te boli, jedino što možeš učiniti je da proširiš svoj osjećaj za stvari. Prestani biti čaša. Postani jezero.”
