Ljudske carstva dođu i prođu. Mnogi vladari i dinastije su krajem prošlog stoljeća su napustili ljudsku povijest, a vjerovali da će trajati zauvijek.
Sjećamo se tako komunizma koji je vjerovao da će trajati zauvijek. Tako je mislio i Staljin i Hitler i Napoleon, zli vladari kao i vladari koji su vladali našom zemljom. Kao kršćani živimo u ovom svijetu, a ne od ovog svijeta. Imamo državljanstvo, ali kao kršćani baštinimo još jedno državljanstvo. Snagom svetog krsta postali smo baštinici Neba, građani nebeskog kraljevstva kojim Isus kao kralj vlada. Naš boravak na zemlji traje manje ili više godina. Ipak je zemaljski život kratak u očekivanju vječnog savršenstva koji će nam Bog darovati. Prava domovina kršćana je nebo.
Blagdan Krista Kralja nam ovu stvarnost stavlja pred oči. Evanđelje nas obavještava o jednom času milosti razbojnika na križu koga su Rimljani raspeli. Bila su dva razbojnika, desni i lijevi: Jedan je Isusa vrijeđao, a drugi je spoznao da je Isus nevin i u svom srcu se pokajao za zločine koja su ga doveli u ovaj položaj. Rekao je: „Isuse, misli na mene kad dođeš u svoje kraljevstvo.“ Desnom razbojniku je bilo jasno da Isus nije zločinac. On je od Boga poslan kao otkupitelj. On je kralj i njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Odgovor Isusov je bio jasan i obećavajući: „Zaista ti kažem, još danas ćeš biti sa mnom u raju.“
Isus je uistinu Kralj. On nema moć u zemaljskom smislu. Nije ništa poduzeo da Rimljane potjera iz Palestine. Ali mu je Otac nebeski predao vječno kraljevstvo. Na križu je ljudski govoreći nemoćan. Ipak se njegova slava otvara očima vjere i uskrsnućem. Desni razbojnika je sposoban prepoznati ljubav Božju. Povjerovao je u Isusa Sina Božjega i zato se je pokajao za svoje zločine i zato su mu oprošteni grijesi kad se je Bogu pun nade obratio. On smije nakon smrti stupiti u kraljevstvo nebesko. Život ovoga čovjeka je bio razoren, a ipak ga je Bog na koncu spasio.
Što znači za nas da je Isus uistinu Kralj? Vjerujemo li u njega i ufamo se njega? Očekujemo li savršeni život po njegovoj ljubavi koja nam se iskazala na križu i njegovom uskrsnuću. Božji Sin i za naše nevolje ima otvoreno srce. U Poljskoj u Krakowu Isus se objavljivao redovnici sv. Faustini Kowalskoj i zatražio vjeru u njegovo milosrđe koje istječe iz njegova srca. Usuđujemo li se u molitvi obratiti njemu? Bog je toliko velik da nije ravnodušan ni prema najmanjem, niti prema najneznatnijem. On nije daleko, nego sasvim blizu. Naš život ga zanima jer nas stvarno ljubi i želi nam sve najbolje. Povjeravamo li se svakog dana iznova Božjoj providnosti koji nas želi voditi k vječnom savršenstvu nebeskoga kraljevstva. Isus Krist je kralj svemira, ali kralj u našim srcima. Zagovor BDM-e, sv. Josipa, anđela i svetih u nebu neka nas prati u zemaljskom životu da bi jednoć smjeli ući u kraljevstvo ljubavi Božje u Nebu!
don Luka Vuco
