I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda. (Lk 9, 1-6)
Tko sam zaista, i s čim idem u susret drugome? I što u tom susretu nudim? Ili što dobivam? Susrećemo se po navici, oslonjeni na društveni status i uloge koje svakodnevno izvodimo, s već napamet naučenim riječima i izrazima lica. I tako iz dana u dan, s već ustaljenim rasporedom, s ustaljenim očekivanjima i ustaljenim razočaranjima.
Učenici su poučeni da ne nose sa sobom ništa, da ništa ne uzimaju i da se ne oslanjaju na bilo što. Osim na njega, njegovu Riječ i njegovu milost. I to im je bilo dovoljno: obilazili su i liječili snagom Božje ljubavi koja im je bila darovana. To je put nama danas: na temelju Riječi ići u susret drugima i liječiti posvuda bolesti nakupljene u srcima ljudi bez ljubavi.
don Boris Vidović
