Zovem se Mate i želio bih vam ispričati svoju priču. U zadnjih 10 godina prolazim kroz teško razdoblje zbog ozljede ramena i vrata. Jednog dana iskočila mi je izraslina u području lopatice.
Izraslina je bila dva puta punktirana, s dijagnozom lipoma pa hematoma. Imao sam ograničene kretnje u ramenu. Ove godine u travnju došlo je do naglog rasta izrasline, počela mi je jako pritiskati pluća te sam mislio da ću umrijeti. Pet godina nisam išao u crkvu ni na ispovijed. Bliska osoba otišla je kod gatare i pitala za mene te joj je ona rekla da hitno moram na operaciju jer nisam dobro. Kada mi je to rečeno bio sam u jako teškom stanju, nisam mogao disati, bio sam polomljen.
Spomenuta situacija toliko me pogodilo da sam kleknuo i cijeli se slomio. To su bila tri prekrasna sata ispunjena suzama i ponovnim sastavljanjem. Otišao sam na Internet gdje mi se otvorila reklama „Sveta Katarina – specijalna bolnica za ortopediju“ pa sam dogovorio pregled koji je bio 29. travnja, odnosno na dan sv. Katarine. Napravljena je magnetska rezonanca s dijagnozom ekspanzivna tvorba 170*150*30mm. Strašna vijest, ali i olakšavajuća. Postoji problem, ali postoji i rješenje. Dobio sam termin operacije 15. lipnja na dan sv. Vida, a prijem je bio zakazan 12. lipnja na dan Srca Isusova. Pomiješali su mi se osjećaji sreće i tuge zbog toga što je prijem zakazan baš na taj dan te neću moći ići na Misu, a neću moći otići ni sutradan kada je sv. Ante i Bezgrešno Srce Marijino. Počeo sam intenzivno moliti Boga da barem još jednom uspijem otići u Međugorje i Podmilačje kod sv. Ive.
Došao je četvrtak, dan prije prijema, spremio sam stvari za bolnicu i taman je zazvonio mobitel – operacija je odgođena za jesen. Obradovao sam se toj vijesti jer iako još uvijek nisam izliječen, imat ću mir u duši budući da ću uspjeti ostvariti planove za hodočašća. U kolovozu sam sa svojom obitelji otišao na Festival mladih u Međugorje, zatim na more i kod sv. Ive. Bilo je nezaboravno i prekrasno. Nastavio sam moliti i gledati duhovne obnove te sam ostvario i veliku želju – otišao sam fra Smiljanu Kožuli. Bilo je vrhunski i za svaku preporuku! Svaki dan molio sam krunicu „O Krvi i Vodo“ kad je na dan sv. Faustine javljen novi termin operacije. Spremio sam se za bolnicu, bio sam uzbuđen, ali malo i žalio što nisam uspio otići još i u Šurkovac. Došao je utorak 17. studenoga, dan sv. Elizabete Ugarske, zaštitnice Franjevačkoga svjetovnog reda, a ujedno i dan mog odlaska u bolnicu te sam imao osjećaj kako će sve proći dobro. U bolnici sam dobio krevet, a ekipa je bila odlična. Dan prije dobio sam sakrament bolesničkog pomazanja od izvrsne osobe kojoj se ovim putem zahvaljujem. Obavio sam razgovor za anesteziju, potpisao papire za operaciju, napravio RTG – kad je uslijedilo iznenađenje koje nitko nije očekivao. Vrhunski ortoped rekao je da ovdje nema ničega što bi se trebalo operirati. Bilo je čudo koliko je ta izraslina prije narasla, a sad je postalo još veće čudo što je nestala. Odustalo se od operacije i sutradan sam pušten kući zbog atrofije trapeza te su mi rekli da moram samo na fizikalnu terapiju i na kontrolu za dva mjeseca.
Zapamtite: Isus vas voli! I svaka osoba ima svog anđela čuvara. Ovim putem svima preporučujem krunicu Duhu Svetom, devetnicu Gospi koja razvezuje čvorove, krunicu sv. Mihaelu Arkanđelu, pobožnost sv. Josipu. Molite se Ivanu Krstitelju. Idite u Podmilačje!! Pročitajte knjige: „Duhovni boj“, „Dnevnik sv. Faustine“ i „Tamna noć sv. Ivana od Križa“. Pogledajte fenomenalan film „Padre Pio“ koji je moj zaštitnik te ne dopušta da propadnem. Petkom u tri sata molite krunicu Božanskom Milosrđu. Budite pošteni i pravedni, ljubite sve ljude i Bog vas blagoslovio!!
Izvor: www.duhos.com
