Isus, koji boravi u internatu Sv. Filip, vraća se u Nazaret i donosi dačku knjižicu s ocjenama za drugo tromjesečje. One baš nisu dobre. Njegova ih je majka pročitala i ništa nije rekla, pohranjujući sve to u svome srcu. Ali, ostaje najteže: treba je pokazati Josipu.
Matematika: ništa ne zna, osim množiti (tj. umnožavati) kruhove i ribe. Nije čak savladao niti zbrajanje: tvrdi da su njegov Otac i On jedno (čine jedno).
Pisanje: nikad sa sobom nema pribora. Zato je prisiljen pisati po pijesku.
Kemija: ne izvodi tražene eksperimente. Čim mu se okrenu leđa, on pretvara vodu u vino kako bi nasmijao svoje drugove.
Sport: umjesto da, kao svi ostali, nauči plivati, on hoda po vodi!!!
Usmeno izražavanje: ima velike teškoće sa jasnim govorom. Uvijek se izražava u parabolama.
Red: pogubio je sve svoje stvari u internatu. Bez srama izjavljuje da nema čak ni kamen kojeg bi koristio kao jastuk.
Ponašanje: izražena tendencija da posjećuje strance, sirotinju, gubavce.
Josip je kazao samome sebi da to uistinu tako dalje više ne može, te da mora poduzeti mjere: “Dobro, mali moj Isuse, budući da je tome tako, možeš prekrižiti (učiniti križ nad) uskršnjim praznicima.”
Izvor: dobaripozitivanblog.blog.hr
