Blaženik Blaženi Ivan Merz roden je u Banjoj Luci 16.XII.1896., a umro u Zagrebu na glasu svetosti 10.V.1928.
Otac mu je bio austrijski časnik i šef željezničke postaje. U rodnome gradu Ivan pohađa realnu gimnaziju te maturira s odličnim uspjehom 1914. Kroz srednjoškolsko je razdoblje na njega je izvršio izvanredan kulturni i duhovni utjecaj profesor književnosti dr. Ljubomir Maraković. Nakon mature Ivan za volju roditelja polazi u Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto gdje ostaje samo tri mjeseca jer nije imao zvanje za vojništvo.
Nastavlja na Bečkom sveučilištu upisuje studij prava. No, već u ljetu iste godine, u punom jeku Prvog svjetskog rata pozvan je u vojsku. Kasnije polazi na talijansku frontu te ostaje ondje sve do svršetka rata. Boravak na ratištu, gdje je svakodnevno gledao smrti u oči i bio izložen stradanjima svake vrste, produbio je njegovu vjeru i učvrstio mu kršćanski pogled na svijet. God. 1919., po završetku rata nastavlja studij književnosti u Beču. Godinu dana kasnije dobiva stipendiju iz Francuske, odlazi u Pariz, gdje nastavlja isti studij na Sorboni i Institut Catholique. Završivši studij dolazi u Zagreb i postaje profesor francuskog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, koja se tada nalazila na Kaptolu (danas Bogoslovsko sjemenište).
God. 1923. doktorirao je na Zagrebačkom sveučilištu radnjom “Utjecaj liturgije na francuske pisce” pisanom na francuskom jeziku. Nakon doktorata kroz dvije godine pod vodstvom isusovaca u Zagrebu privatno studira kršćansku filozofiju i teologiju te sve važnije papinske i crkvene dokumente zadnjih desetljeća. Kroz posljednjih šest godina svoga života i boravka u Zagrebu razvija veliku apostolsku djelatnost u katoličkim organizacijama za mladež unoseći u njih Kristov duh Evanđelja. Već po dolasku u Zagreb 1922. biva izabran za predsjednika Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza. Prvi unosi u katoličku javnost ideje Papinske Katoličke akcije koju posebno provodi unutar Hrvatskog orlovskog saveza kojemu je jedan od suosnivača 1923.g. i u kojem vrši dužnost tajnika sve do konca života. Toj novoj organizaciji dao je geslo “Žrtva-Euharistija-Apostolat” po kojem su živjeli mnogi mladi.
Posebno širi ljubav i odanost prema papi i Crkvi. Ubraja se medu najveće promicatelje liturgijske obnove i euharistijskoga života u hrvatskom narodu. Sam živi uzornim kršćanskim životom, ispunjenim ljubavlju prema bližnjemu. Posljednjih šest godina svakodnevno ide na sv. Misu i prima sv. Pričest u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Svima svijetli nenadmašivim primjerom revnosti za proširenje Kristova kraljevstva i nadnaravno dobro bližnjih, napose mladih. Umro je na glasu svetosti 10. svibnja 1928. od meningitisa, nakon neuspjele operacije sinusa. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj, odakle su njegovi zemni ostaci 16. XII. 1977. preneseni i pohranjeni u Bazilici Srca Isusova.
U svome testamentu zapisao je i ovu rečenicu koja mu je danas uklesana na njegovom grobu: “Očekujem milosrđe Gospodinovo i vječno, potpuno nepodijeljeno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.” Mnogi koji su se molitvom preporučili Ivanu Merzu u zagovor ili su uslišani o čemu svjedoče brojne zahvalnice na njegovu grobu. Postupak za Ivanovo proglašenje blaženim i svetim pokrenut još 1958.g. odvija se od 1986.g. u Vatikanu. “Katolička vjera je moje životno zvanje” pisao je majci iz Pariza i to svoje zvanje ostvario je do savršenosti u svome životu. Nakon njegove smrti mladi su mu na grob stavili vijenac s ovim natpisom: “Hvala ti orle Kristov što si nam pokazao put k Suncu!” Ovim riječima najbolje je izraženo što je Merz značio za mladež svoga vremena. Bio je “istaknuti laik u svjedočenju Evandelja” kako ga je nazvao Papa Ivan Pavao II. prigodom svoga prvog pohoda Hrvatskoj 1994. A prigodom drugog pohoda 1998. Papa je naveo u svojoj propovjedi na sv. misi u Splitu Ivanove riječi «Katolička vjera je moje životno zvanje». Blaženim ga je proglasio sv. otac Ivan Pavao II. u Banjoj Luci, 22. lipnja 2003.
Prigodom 80. obljetnice njegova rođenja vatikanski dnevnik L”osservatore romano od 19. XII. 1976. donio o njemu opsežan članak iz pera Tommasa Federica, profesora na Papinskom liturgijskom institutu u Rimu. On smatra našega Ivana Merza jednim od najvećih likova europskog katoličkog laikata u prva tri desetljeća našega stoljeća. Veoma ističe njegov veliki apostolski rad, duboki duhovni život, a nadasve njegovo osjećanje s Crkvom, što se očitovalo u vjernosti i odanosti prema učiteljstvu Svetog Oca i biskupâ. Merz, iako svjetovnjak, bio je više čovjek Crkve nego mnogi klerik. “Izmedu tolikih mladih koji su svojim energijama radili za Katoličku akciju, Ivan Merz je primjer i simbol, i zato je potrebno da danas bude predstavljen tolikim mladima.” Profesor Federici završava svoj članak tvrdnjom da katolički svijet, napose katolička mladež, ima dužnost upoznati “taj primjer moderne svetosti, dobrote i požrtvovnog darivanja za dobro svijeta”.
Izvor; www.dekanat.losinj.hr
