SVECI

Izvadak iz dnevnika svete Faustine Kowalske u kojem govori o Ukazanju Gospodinovu

Navečer, kad sam bila u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj odjeći. Jedna ruka je podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja duša je bila prožeta strahom ali i velikom radošću. Nakon nekog vremena Isus mi reče:

“Naslikaj sliku prema onom što vidiš, s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe. Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelom svijetu. Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju čast.”

Kad sam o tom izvijestila ispovjednika, dobila sam odgovor: “To se odnosi na tvoju dušu”. On mi reče: “Slikaj Božju sliku u svojoj duši”. Kad sam se vratila iz ispovjedaonice opet sam čula slijedeće riječi:

“U tvojoj duši nalazi se Moja slika. Ja želim svetkovinu milosrđa. Želim da slika, koju ćeš ti kistom naslikati, bude svečano posvećena na prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ta nedjelja treba biti svetkovina milosrđa. Ja želim da svećenici propovijedaju Moje veliko milosrđe prema grešnim dušama. Grešnik neka se ne boji približiti Mi se. Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi”.

 

Isus mi se potuži riječima:

„Nepovjerenje duša razdire moju nutrinu. Još više me boli nepovjerenje jedne izabrane duše. Usprkos Moje neiscrpne ljubavi ne vjeruju mi. Čak im nije dovoljna Moja smrt. Jao duši koja zloupotrebljava Moju ljubav“.

Kad sam kazala Majci predstojnici što Isus zahtjeva od mene, Majka uzvrati da to Isus treba jasnijim znakom dati da se razumije. Molila sam Isusa za jedan znak kao svjedočanstvo zato, – da si Ti zaista Bog i moj Gospodin i da od Tebe dolaze ove želje. Tada sam čula jedan nutarnji glas kako govori:

“Ja ću dati da me poglavari upoznaju kroz milosti koje ću podjeljivati preko slike”.

Kad sam se htjela udaljiti od nutarnjih nadahnuća, reče mi Bog, On će od mene tražiti na Sudnjem danu mnogo duša.

Iscrpljena od nesigurnosti, pitala sam Isusa: “Isuse, jesi li Ti moj Bog ili neki duh? – Jer moji poglavari kažu da ima različitih zavaravanja i duhova. Ako si Ti moj Gospodin, tako molim, blagoslovi me.” Isus napravi veliki križ nada mnom, ja se prekrižih. Kad sam Isusa molila za oproštenje radi ove stvari, On reče da Mu s tim pitanjem nisam učinila nikakvu neprijatnost. Gospodin reče da Mu se moje povjerenje jako sviđa.

“Piši slijedeće: Prije nego što dođem kao Pravedni sudac, doći ću kao Kralj milosrđa. Prije nego što započne Dan pravednosti ljudima dat će se sljedeći znak na nebu: svo svjetlo na nebu ugasit će se i bit će velika tama na cijeloj zemlji. Onda će se pojaviti znak križa na nebu i iz svih otvora, gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve, izvirat će velike svjetlosti, koji će neko vrijeme osvjetljavati zemlju. To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana.”

O krvi i vodo, što potekoste iz Srca lsusova kao izvor Milosrđa za nas ja se uzdam u Te.

U petak nakon Sv. pričesti bila sam duhom uznesena pred prijestolje Božje. Vidjela sam pred prijestoljem Božjim nebeske sile koje bez prestanka slave Gospodina. Osim nebeskog prijestolja vidjela sam svjetlost koja je stvorenjima nepristupačna. Samo Tijelom postala Riječ ulazi tamo kao posrednik. Kad je Isus ušao u tu svjetlost, čula sam riječi:

“Odmah piši što čuješ: Ja sam Gospodar u svojoj biti i ne poznajem ni zapovijedi niti potrebe. Kad pozivam stvorenja u život to se onda događa po mom bezgraničnom milosrđu”.

U tom trenutku vidjeh se u našoj kapeli, u svojoj klupi, kao prije. Sv. misa bila je završena. Riječi sam upravo napisala.

Kad sam ugledala svog ispovjednika i vidjela koliko mora trpjeti zbog Djela, kojeg Bog ostvaruje po njemu, uplašila sam se za trenutak i rekla Gospodinu: “Isuse, to je ipak Tvoja nakana. Zašto se ophodiš s njim tako kao da mu želiš otežavati i tražiš da on to čini?”

“Piši: Dan i noć počiva moj pogled na njemu. Poteškoće pripuštam stoga da umnožim njegove zasluge. Ja ne nagrađujem dobar ishod, nego strpljenje i trud koji se za Me poduzimaju.“

Jednom kad sam bila u kuhinji sa sestrom N., bila se na mene nešto malo naljutila i zapovjedila mi za kaznu sjediti za stolom dok je sama teško radila, pospremala i ribala a ja sjedila za stolom. Sestre su ulazile i čudile se da sjedim za stolom i svaka je govorila što je htjela reći. Jedna – da sam lijenčina, druga – kakav osobenjak. Tada sam bila postulantica. Druge rekoše: “Kakva će to biti sestra?” Ne mogoh pak od stola jer sestra mi je zapovjedila pod poslušnost da trebam sjediti sve dok mi ona ne kaže. Koliko djela samozatajnosti sam tada učinila, zna sam Bog. Mislila sam izgorjeti od stida. Bog sam je ponekad tako nešto pripustio da bi oblikovao moju nutrinu. Ipak Gospodin mi je nagradio ovo poniženje velikom utjehom. Za vrijeme večernjeg blagoslova ugledala sam Ga u velikoj ljepoti. Isus pogleda milostivo na mene i reče:

“Moja kćeri, ne boj se patnji, Ja sam s tobom”.

Jednog dana ugledah dva puta: jedan posut pijeskom i cvijećem, pun veselja i glazbe i drugih razonoda. Ljudi su išli ovim putem plešući i zadovoljavajući se – dođoše do kraja i ne opaziše da se put tu prekida. Dalje je zijevala strašna provalija, naime pakleni ponor. Duše su padale slijepo u provaliju, tako kako su dolazile upadale su u nju. Njihov broj bio je tako velik da se nije mogao izbrojiti. Vidjela sam i drugi put, štoviše puteljak. Bio je uzak i pokriven trnjem i kamenjem, a ljudi idoše njime sa suzama u očima i različite patnje bile su njihov udio. Neke padoše po kamenju, ipak odmah se digoše i nastaviše dalje. Na kraju puteljka nalazio se predivan vrt koji je bio ispunjen svakom vrstom sreće. I sve duše ulažahu u nj. Odmah zaboraviše svoje patnje u tom trenutku.

Molila sam, kao ponekad, bez riječi. Iznenada ugledah Gospodina Koji mi reče:

“Budi svjesna, ako zanemariš stvar sa slikanjem slike i cijelo djelo Milosrđa, morat ćeš polagati račun na dan Suda za veliki broj duša”.

Nakon ovih Gospodinovih riječi moju dušu obuze strah i bojazan. Nisam se mogla sama umiriti. Riječi su odzvanjale, da neću odgovarati na dan Božjeg suda samo za sebe nego i za druge duše.

Jednom mi reče Gospodin:

“Ponašaj se kao prosjak koji ne odbija primiti veliku milostinju, ali tim srdačnije zahvaljuje. Kad ti sada darivam veće milosti, ne izgovaraj se da ih nisi dostojna. To Ja znam. A ti se raduj i uzmi toliko puno blaga iz Mog Srca koliko možeš samo nositi, onda mi se bolje sviđaš. Još jedno ti želim reći – uzmi te milosti ne samo za sebe nego i za tvoje bližnje. To znači – ohrabri duše, koje susrećeš u povjerenju u Moje beskrajno milosrđe. Kako mnogo ljubim duše koje se potpuno pouzdaju u Mene – za njih Ja činim sve”.

Kad mi je ispovjednik zapovjedio pitati Isusa za značenje dviju zraka na slici, obećah pitati Gospodina o tom. Za vrijeme moje molitve čula sam nutarnje riječi:

“Obje zrake znače krv i vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život duša… Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubina Mog milosrđa, kad je koplje otvorilo moje umiruće srce na križu. Ove zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. Blago onom tko će živjeti u njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna ruka Božja. Ja želim da prva nedjelja poslije Uskrsa postane svetkovinom milosrđa. Zamoli mog vjernog slugu, da toga dana objavi cijelom svijetu o Mom velikom milosrđu. Tko toga dana dođe na Vrelo života primit će potpuno oprost svojih krivica i kazni. Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom milosrđu. Oh kako Me vrijeđa nepovjerenje jedne duše. Takva duša priznaje da sam svet i pravedan a ipak ne vjeruje da sam Ja milosrđe. Ne vjeruje mojoj dobroti. Same sotone veličaju Moju pravednost, a ipak ne vjeruju u Moju dobrotu. Moje srce raduje se nazivu milosrđe. Objavljuj da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem.

 

Slijedećeg dana, petak 13. 9. 1935.

Navečer ugledah anđela u mojoj ćeliji, izvršitelja Božje srdžbe. Nosio je svijetlu odjeću. Njegovo lice je svijetlilo. Ispod njegovih nogu je bio oblak, iz kojeg su izlazili gromovi i munje u njegove ruke i tek iz njegovih ruku dodirivali su zemlju. Kad sam vidjela znak Božje srdžbe, koja je trebala pogoditi zemlju, ali posebno jedno određeno mjesto koje iz važnog razloga ne mogu navesti, zamolila sam anđela da stane jedno određeno vrijeme i svijet će činiti pokoru. Ali moja molba nije bila ništa s obzirom na Božju srdžbu. Tada ugledah Presveto Trojstvo. Veličina Njegove slave prože me do srži i ne usudih se ponoviti svoju molbu. U istom sam trenutku osjetila u svojoj duši snagu Božje milosti koja stanuje u mojoj duši. Kad sam bila postala svjesna te milosti trenutačno sam uznesena pred Božje prijestolje. O kako je velik naš Gospodin i Bog i kako je nepojmljiva Njegova svetost! Ne želim se zavarati opisujući Njegovu veličinu, jer uskoro ćemo Ga svi vidjeti kakav On jest. Započela sam moliti Boga za svijet, nutrinom razabranim riječima. Kad sam tako molila, vidjela sam nemoć anđela, koji više nije mogao izvršiti pravednu kaznu nad grešnicima. Još nikada kao tada nisam bila molila takvom nutarnjom snagom. Slijedeće su riječi kojima sam vapila Bogu: “Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Po gorkoj Muci Isusovoj smiluj se nama”. Slijedećeg jutra kad sam došla u kapelu, čula sam nutrinom riječi:

“Kad god dođeš u kapelu odmah moli molitvu koju sam te jučer naučio”.

Kad sam obavila tu molitvu, čula sam u duši riječi:

“Ta molitva je za ublaženje Moje srdžbe. Molit ćeš je devet dana kao uobičajenu krunicu, i to: Najprije Oče naš i Zdravo Marijo i Vjerovanje, dodajući na zrnce Očenaša riječi: Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta. Na zrnca Zdravomarije molit ćeš slijedeće: Po gorkoj Muci Isusovoj, smiluj se nama i cijelom svijetu. Na koncu ćeš ponoviti triput riječi: Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelom svijetu.“

Jednom sam vidjela Isusa u svjctloj odjeći. To je bilo u stakleniku:

“Piši, što ti Ja kažem: Moje je zadovoljstvo sjediniti Me s tobom. S velikom čežnjom čekam žuđeni trenutak u kojem ću Se sakramentalno nastaniti u tvojem samostanu. Moj duh će počivati u tom samostanu. Okolici samostana podijelit ću poseban blagoslov. Iz ljubavi prema vama uklonit ću sve kazne, koje pravedno nalaže pravednost Mog Oca. Moja kćeri, Ja sam sagnuo Svoje Srce tvojim molbama. Tvoja zadaća i dužnost ovdje na zemlji je: izmoliti milosrđe cijelom svijetu. Nijedna duša neće naći opravdanja prije nego što se s povjerenjem obrati Mojem milosrđu. Stoga na prvu nedjelju poslije Uskrsa treba biti svetkovina milosrđa, a svećenici trebaju propovijedati toga dana dušama Moje veliko i neiscrpivo milosrđe. Imenujem te upraviteljicom Mojeg milosrđa. Reci ispovjedniku, da slika treba biti izložena u crkvi a ne u klauzuri samostana. Po slici dijelit ću dušama mnoge milosti, stoga joj svaka duša treba imati pristup”.

Nakon završenog molitvenog sata, kad sam odlazila u ćeliju, iznenada spoznah da Boga jako vrijeđa jedna osoba bliska mom srcu. S obzirom na to bol prođe moju dušu i bacih se ničice pred Gospodina te prosjačih milosrđe. Dva sata dugo suzama, molitvom i bičevanjem zadržala sam grijeh i spoznah, da se Božje milosrđe dokopalo te jadne duše. O, koliko me puno stoji jedan jedini grijeh.

Rujan – prvi petak. Navečer ugledah Majku Božju razgaljenih prsiju, kod koje je bio mač. Ona je gorko plakala i zaštićivala nas od jedne velike Božje kazne. Bog hoće da nas snađe teška kazna, ali On to ne može jer nas zaštićuje Majka Božja. Užasan strah proze moju dušu. Stalno molim za Poljsku, meni dragu Poljsku, koja je tako malo zahvalna Majci Božjoj. Kad ne bi bilo Majke Božje, naša vlastita nastojanja malo bi koristila. Umnogostručih svoje nastojanje za molitvom i žrtvom za dragu domovinu. Ali vidim, da sam samo jedna kaplja protiv vala zla. Kako jedna kapljica može zaustaviti val? O, ipak. Po sebi samoj kaplja je ništa, ali s Tobom, Isuse, prkosit ću cijelom valu zla čelom, čak cijelom paklu. Tvoja svemoć može sve.

Jednom, kad sam išla hodnikom u kuhinju, čula sam riječi u mojoj duši:

“Neprestano moli krunicu (Božanskog milosrđa) koju sam te naučio. Ma tko je god bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik – ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama, koje poklone povjerenje Mojem milosrđu”.

Jednom sam čula riječi:

“Moja kćeri, objavljuj cijelom svijetu Moje neshvatljivo milosrđe. Ja želim, da Svetkovina milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Toga dana otvorena je nutrina Mojeg milosrđa. Ja izlijevam cijelo more milosti na one duše koje se približuju izvoru Mojeg milosrđa. Ona duša, koja se ispovijedi i primi Sv. pričest dobiva savršeni oprost od krivnja i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti se Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet. Moje milosrđe tako je veliko, da ga u cijeloj vječnosti ne može proniknuti nijedan razum, ni ljudski niti anđeoski. Sve, što postoji, dolazi iz nutrine Moga milosrđa. Svaka duša razmišljati će cijelu vječnost Mojoj ljubavi i o Mojem milosrđu. Svetkovina milosrđa proizašla je iz Moje nutrine. Ja želim da se ona svečano proslavi na prvu nedjelju po Uskrsu. Čovječanstvo neće naći nikako mira dokle god se ne obrati izvoru Mojeg milosrđa

Ja, sestra Faustina, bila sam po Božjoj zapovijedi u bezdanima pakla da bih izvijestila dušama i posvjedočila da postoji pakao. Sad o tom ne mogu govoriti, jer imam Božju zapovijed to pismeno ostaviti. Đavoli me jako mrze, ali po Božjoj zapovijedi moraju me slušati. Što sam napisala oskudna je slika onog što sam vidjela. Jedno sam mogla zamijetiti, tamo su većinom duše koje nisu vjerovale u postojanje pakla. Kad sam došla k sebi nisam se mogla odmoriti od užasa, kako duše tamo jako trpe. Stoga još srdačnije molim za obraćenje grešnika. Bez prestanka vapim Božjem milosrđu za njih. O moj Isuse, radije bih trpjela muke do konca svijeta, nego Tebe uvrijediti i najmanjim grijehom.

“Moja kćeri, kad preko tebe tražim od ljudi štovanje Mojeg milosrđa, ti se moraš kao prva odlikovati povjerenjem u Moje milosrđe. Od tebe tražim djela milosrđa, koja trebaju izlaziti iz tvoje ljubavi prema Meni. Milosrđe trebaš pokazivati uvijek i posvuda svojim bližnjima. Pred tim se ne možeš izvlačiti, ni izgovarati, ni ispričavati se. Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanje milosrđa bližnjem: prvo – djelo; drugo – riječ; treće – molitva. U ta tri stupnja sadržana je punina milosrđa. Ona je neoboriv dokaz ljubavi prema meni. Tako veliča i štuje duša Moje milosrđe, ali uz to mora doći i djelo. A Ja zahtijevam štovanje Mojeg milosrđa svečanim svetkovanjem te svetkovine i štovanjem slike, koja je bila naslikana. Po slici podijelit ću dušama mnoge milosti. Ona će podsjećati na zahtjeve Mojeg milosrđa, jer i najjača vjera ništa ne pomaže bez djela.”

O moj Isuse, Ti sam podržavaj me u svemu, jer Ti vidiš kako sam malena. Stoga se jedino oslanjam na Tvoju dobrotu, o Bože.

Božje milosrđe veličaju svete duše u nebu, jer su same iskusile beskrajno milosrđe. Što čine te duše u nebu, ja započinjem već ovdje na zemlji. Slavit ću Boga za Njegovu beskrajnu dobrotu. Potrudit ću se da druge duše upoznaju ovo neizrecivo i nepojmljivo milosrđe Božje i da ga štuju. Gospodinovo obećanje:

“Duše koje mole ovu krunicu obuzet će Moje milosrđe, a posebno u času smrti”.

Sljedećeg dana, kad sam ušla u dvoranu, ugledala sam jednu umiruću osobu i saznala da je agonija bila započela još noću. Kako sam mogla utvrditi, bilo je to u vrijeme, kad me se usrdno molilo za molitvu. Iznenada sam čula glas u svojoj duši:

“Moli krunicu koju sam te Ja naučio”.

Požurih po svoju krunicu, klekoh pored umiruće i započeh moliti sa svim žarom svoje duše. Iznenada umiruća otvori oči i pogleda me. Još nisam bila završila molitvu, ona tada umrije u neobičnom miru. Žarko molih Gospodina ispuniti obećanje koje mi je dao za tu krunicu. Gospodin mi je dao saznati da je ta duša primila milost, koju mi je obećao Gospodin. To je bila prva duša koja je mogla iskusiti Gospodinovo obećanje. Osjećala sam kako je snaga milosrđa obuzela tu dušu. Kad sam ušla u svoju usamljenost, čula sam riječi:

“Svaku dušu, koja moli tu krunicu, branit ću u času smrti kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg ublažuje se Božja srdžba i neiscrpivo milosrđe obuzima dušu. Dubine Mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama Mojeg Sina.”

 

  1. 12. 1936.

Današnji dan prikazala sam za Rusiju. Sve moje patnje i žrtve prikazala sam za tu jadnu zemlju. Nakon Sv. pričesti reče mi Isus:

“Dalje ne mogu podnositi tu zemlju. Ne vezuj mi ruke, Moja kćeri.”

Shvatila sam da bi bez molitve Bogu odanih duša bio već uništen cijeli taj narod. O, kako trpim zbog naroda koji je protjerao Boga iz svojih granica.

Za pokoru mi je ispovjednik naložio krunicu Božanskog milosrđa, koju me je Isus naučio. Za vrijeme moljenja čula sam glas:

“O kakve velike milosti ću podijeliti dušama koje će moliti ovu krunicu. Središte Mojeg milosrđa pokreće se za one, koji mole ovu molitvu. Zapiši ove riječi, Moja kćeri, propovijedaj svijetu Moje milosrđe. Neka cijelo čovječanstvo upozna Moje neiscrpivo milosrđe. To je znak konačnog vremena. Zatim dolazi Dan pravednosti. Dokle je još vrijeme, neka se utječu izvoru Mojeg milosrđa. Neka koriste Krv i Vodu stoje za njih tekla”.

O duše ljudi, kamo će te se zaklanjati u dan Božje srdžbe? Sada se utječite izvoru Božjeg milosrđa. O, kako vidim velik broj duša, što su proslavljali Božje milosrđe i u vječnosti će pjevati zahvalnu pjesmu.

 

  1. 2. 1937.

Danas za vrijeme Muke, ugledah izmrcvarenog Isusa s trnovom krunom, s komadom trske u ruci. Isus je šutio a vojnici su se trudili oko oklade da bi Ga mučili. Isus ništa ne reče. On me samo pogleda. U tom trenutku sam osjećala Njegovu tako užasnu muku. Jedva možemo slutiti što je Isus za nas trpio još prije svog razapinjanja. Moja je duša puna bola i čežnje. U svojoj sam duši osjećala veliku mržnju prema grijehu i moja mi se najmanja nevjernost čini kao gorostasno brdo. Činim zadovoljštinu mrtvenjem i pokorom. Kad vidim izmrcvarenog Isusa, srce mi se hoće razderati, razmišljam što bi se dogodilo s grešnicima kad ne bi za se koristili Isusovu muku. U Njegovoj muci vidim svo more milosrđa.

 

Ljubav Božja je cvijet – a milosrđe plod. Neka sumnjajuće duše pročitaju ove prikaze o milosrđu i postanu vjerujuće.

Milosrđe Božje, što izlaziš iz krila Očeva -ja se uzdam u Tebe.

Milosrđe Božje, Ti najveća Božja osobitosti -ja se uzdam u Tebe.

Milosrđe Božje, Ti neshvatljiva tajno -ja se uzdam u Tebe.

Milosrđe Božje, izvore što izlaziš iz tajne Presvetog Trojstva, ja se uzdam u Tebe.

Milosrđe Božje, neistraživo razumom ljudi i anđela, ja se uzdam u Tebe.

Milosrđe Božje, iz kojeg teče sav život i sreća, ja se uzdam u Tebe.

Milosrđe Božje, više od neba.

Milosrđe Božje, izvore čuda i tajni.

Milosrđe Božje, što obuhvaća sav svemir.

Milosrđe Božje, došlo na svijet u osobi utjelovljene Riječi. (296)

Milosrđe Božje, što izlazi iz otvorene rane Srca Isusova.

Milosrđe Božje, što se za nas nalazi u Srcu Isusovu, a posebno za grešnike.

Milosrđe Božje, neistraživo u uspostavi presvete Hostije.

Milosrđe Božje, u osnivanju svete Crkve.

Milosrđe Božje, u sakramentu svetog krštenja.

Milosrđe Božje, u našem opravdanju po Isusu Kristu.

Milosrđe Božje, što nas prati kroz sav naš život.

Milosrđe Božje, što nas posebno obuzima u času naše smrti.

Milosrđe Božje, što nam poklanja vječni život.

Milosrđe Božje, što je uz nas u svakom trenutku našeg života.

Milosrđe Božje, što nas zaštićuje od vatre pakla.

Milosrđe Božje, u obraćenju okorjelih grešnika.

Milosrđe Božje, čuđenje anđela i neshvatljivo svetima.

Milosrđe Božje, neistraživo u svim Božjim tajnama.

Milosrđe Božje, što nas podiže iz sve bijede.

Milosrđe Božje, izvore naše sreće i radosti.

Milosrđe Božje, što nas poziva iz ništavila u život.

Milosrđe Božje, što obuhvaća sva djela Njegovih ruku.

Milosrđe Božje, što kruni sve što jest i što će biti.

Milosrđe Božje, u koje smo svi uronjeni.

Milosrđe Božje, slatka utjeho izmučenih srdaca.

Milosrđe Božje, jedina nado očajnih duša.

Milosrđe Božje, odmore srdaca, mire usred užasa.

Milosrđe Božje, srećo i zanose svetih duša.

Milosrđe Božje, što budiš pouzdanje usprkos beznadnosti.

O vječni Bože, čije je milosrđe neistraživo i čije je blago smilovanja neiscrpivo, milosno pogledaj na nas i umnoži u nama Tvoje milosrđe da u teškim vremenima ne očajavamo i ne budemo obeshrabreni, nego se predamo s velikim povjerenjem u Tvoju svetu volju, koja je sama ljubav i smilovanje.

 

Jutros, nakon svojih duhovnih vježbi, započela sam plesti. Tiho sam osjećala u svom srcu – osjećala da je Isus u njemu. Ta duboka i slatka sigurnost Božje nazočnosti ohrabri me da Gospodinu kažem slijedeće:

“O Presveto Trojstvo, što boraviš u mom srcu, daruj mi milost obraćenja toliko mnogo duša, koliko sam danas iglom naplela petlja. Tada čuh riječi u mojoj duši:

– “Moja kćeri, tvoje traženje je suviše veliko”.

Isuse, Tebi je lakše puno dati nego malo”

– “To je tako, lakše mi je jednoj duši dati mnogo nego malo, ali svako obraćenje jedne grešne duše traži žrtvu.”

– “Tako Ti žrtvujem, Isuse, ovaj moj čestit posao. Ne smatram da je ova žrtva neznatna za mnogo duša. Ti Sam si, Isuse, takvim radom trideset godina spašavao duše. Ali budući da mi sveta poslušnost zabranjuje strogu pokoru i mrtvenje, molim Te, Gospodine, primi te sitnice s biljegom poslušnosti kao velike stvari”.

Na to čuh glas u mojoj duši:

“Moja draga kćeri, Ja ću ispuniti tvoju molbu”.

 

  1. 2. 1937.

Jutros, za vrijeme Sv. mise, vidjela sam trpećeg Isusa. Njegova muka odražavala se na mojem tijelu, iako nevidljivo, ali ne manje bolno. Isus me pogledao i reče:

“Usprkos mojoj gorkoj muci propadaju duše. Dajem im posljednje sidro spasa. To je svetkovina Mojeg milosrđa. Ukoliko ne slave Moje milosrđe, propast će za vječnost. Tajnice Mojeg milosrđa, piši, objavljuj dušama Moje veliko milosrđe, jer je blizu strašni dan, dan Moje pravednosti.”

Danas sam čula sljedeće riječi u mojoj duši:

“Moja kćeri, pođi na djelo. Ja sam s tobom. Čekaju te veliki progoni i muka, ali neka te tješi misao da će se mnoge duše spasiti i posvetiti ovim djelom.”

Tada sam bila odnesena u Isusovu blizinu i bila sam na oltaru uz Isusa. Moja je duša bila ispunjena srećom stoje neshvatljiva i neopisiva. Isus se sagnu prema meni i upita dobrodušno:

“Što bi željela Moja kćeri”!

Uzvratih: “Želim hvalu i slavu Tvojem milosrđu”. –

“Slavu već prihvaćam -osnivanjem i slavljem ove svetkovine. Što još želiš?

Pogledah na velike skupine ljudi koji moliše slavu Božjem milosrđu i rekoh Gospodinu: “Isuse, blagoslovi sve što su okupljeni Tebe slaviti i Tvoje beskrajno milosrđe”. Isus napravi rukom znak svetog križa. Taj blagoslov odsijavao se na dušama kao sjaj svjetlosti.

Kad sam došla na klanjanje čula sam riječi:

“Moja ljubljena kćeri, zapisi riječi: Moje Srce našlo je danas odmora u ovom samostanu.’ Objavljuj svijetu o Mojem milosrđu, o Mojoj ljubavi. Gorim milosrđem, želim ga izliti na duše ljudi. O kakvu Mi bol pripravljaju odbacujući prihvaćanje. Moja kćeri, čini što je u tvojoj moći da bi proširila klanjanje Mojem milosrđu. Sto tebi nedostaje, Ja ću dopuniti. Reci trpećem čovječanstvu neka se priljube uz Moje milosrdno Srce i Ja ću ih ispuniti mirom. Reci, Moja kćeri, da sam Ja sav ljubav i milosrđe. Kad Mi se približi duša s povjerenjem, ispunjam je tako ogromnom milošću, daje ona ne može sama u sebi primiti i izručivati će je na druge duše. Duše, koje šire slavu Mojeg milosrđa, štitit ću u cijelom njihovom životu kao što nježna majka zaštićuje svoje dojenče. U času smrti neću im biti Sudac, nego milosrdni Otkupitelj. U tom posljednjem času duša nema ništa za svoju vlastitu obranu nego Moje milosrđe. Blago duši koja se u životu uranjala u izvor milosrđa, jer je pravednost neće dostići. Piši: Sve što postoji duboko je skriveno u nutrini Mojeg milosrđa, kao dijete u krilu majke. Kako Sam bolno ranjavan sumnjom u Moju dobrotu. Najbolnije Me vrijeđaju grijesi nepovjerenja.”

Učiteljica novakinja svirala je za vrijeme Sv. mise izvanredno lijepu pjesmu o Božjem milosrđu. Tada sam molila Gospodina da joj podari dublju spoznaju bezdana tog neshvatljivog milosrđa. Kad sam se opraštala od Gospodina pri odlasku na spavanje čula sam riječi:

“Ti Mojem Srcu draga hostijo, poradi tebe Ja blagoslivljam cijelu Zemlju”.

Moja kćeri, budi požrtvovna u zapisivanju svake rečenice, koju ti govorim o Mojem milosrđu. To je određeno za velik broj duša, koje će se time koristiti. “

“(Neka) najveći grešnici (polože) svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih drugih pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa. Moja kćeri, piši za izmučene duše o Mojem milosrđu. Raduju me duše, koje se pozivaju na Moje milosrđe. Takvim dušama Ja podjeljujem više milosti, nego si same žele. Ja ne mogu kažnjavati, pa kad bi to pogađalo najvećeg grešnika. Kad se on pozove na Moje milosrđe, opravdavam ga u mojem neiscrpivom i neistraživom milosrđu. Piši: Prije nego dođem kao pravedni sudac široko otvaram vrata Mojeg milosrđa. Tko ne želi ući kroz vrata milosrđa, mora kroz vrata Moje pravednosti…”

“U svakoj duši trebalo bi odsijevati Moje milosrđe, posebno u redovničkoj duši. Moje Srce prepunjeno je sućuti i milosrđa za sve. Srce moje zaručnice mora biti slično Mojem Srcu. Iz njenog srca mora ključati izvor Mojeg milosrđa za duše, inače je ne priznajem svojom”.

Tada mi Gospodin reče:

“Znaj, Moja kćeri, da tvoje dnevno, tiho trpljenje u potpunom preda nj u Mojoj volji vodi mnoge duše u nebo. I kad misliš da patnje nadilaze tvoje snage, pogledaj na Moje rane, onda ćeš se izdići iznad prezira i suda ljudi. Razmatranje Moje muke pomoći će ti uzvisiti se iznad svega.”

Mogla sam mnoge stvari shvatiti koje prije nisam razumjela.

 

  1. 7. 1937.

Navečer mi dođe jedna od naših umrlih sestara. Zamolila me je za jedan dan posta i za prikazanje svih svakodnevnih vježbi za njih. Obećah. Sljedećeg dana, odmah ujutro, započela sam činiti sve na nakanu te sestre. Za vrijeme Sv. mise trpjela sam kratko njezine muke. Osjetila sam u svojoj duši tako jaku glad za Bogom da sam mislila umrijeti od čežnje a za sjedinjenjem s Njim. To nije trajalo dugo, ali shvatih što je želja duša u čistilištu. Odmah nakon Sv. mise zamolila sam Majku predstojnicu dopuštenje za post. Nisam ga dobila, jer sam bila bolesna. Kad sam izlazila iz kapele, čula sam riječi: “Da ste postili, Sestro, tek bih navečer iskusila ublaženje. Ali zbog poslušnosti, kojom Vam je zabranjeno postiti, zadobila sam ublaženje odmah. Poslušnost ima veliku moć”. Nakon tih riječi čula sam: “Bog naplatio”.

“Iz svih Mojih rana teče kao rijekama milosrđe za duše, ali rana Mojeg Srca je izvor neistraživog milosrđa. Iz tog izvora teku sve milosti za duše. Gorim od zraka smilovanja. Želim ih izliti na duše ljudi. Objavljuj cijelom svijetu o Mojem milosrđu.”

Danas sam čula riječi:

“Moja kćeri, ti milino Mojeg Srca, sa slatkoćom gledam u tvoju dušu. Mnoge milosti šaljem samo zbog tebe. Mnoge kazne zadržavam isto tako samo zbog tebe. Ti me sprečavaš slijediti pravednost. Ljubavlju Mi vezuješ ruke”.

FB: Božansko milosređe

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

86 − = 84

You may also like

SVECI

Bl. Ivan Merz: Katolička vjera je moje životno zvanje!

  • 7. siječnja 2014
Blaženik Blaženi Ivan Merz roden je u Banjoj Luci 16.XII.1896., a umro u Zagrebu na glasu svetosti 10.V.1928. Otac mu
SVECI

Sveti Maksimilijan Kolbe

  • 7. siječnja 2014
Maksimilijan Kolbe rođen u Poljskoj, stupa u franjevački red. Poslan je na studije u Rim 1912. godine, a u 24.