Na prvi pogled nam se može činiti da je Bog, ako je stvorio sve što postoji, morao stvoriti i zle stvari. Međutim, moramo razjasniti jednu pretpostavku. Zlo nije neka „stvar“ – kao što su kamen ili električna energija. Zlo ne možete uliti u staklenku! Naprotiv, zlo je nešto što se dogodi, poput trčanja. Zlo ne može postojati u vakuumu – u stvarnosti je ono nedostatak nečega u dobroj stvari.
Na primjer, rupe su stvarne ali one postoje samo u nečemu drugom. Nedostatak tla nazivamo rupom, ali ne možemo je odvojiti od tla. Prema tome, kada je Bog stvarao, istina je da je sve što je stvorio bilo dobro. Jedna od dobrih stvari koje je Bog stvorio bila su stvorenja koja su imala slobodu odabrati dobro. Kako bi imala pravi izbor, Bog je trebao dozvoliti da postoji nešto što bi mogli odabrati mimo dobroga. Stoga je Bog tim slobodnim anđelima i ljudima dozvolio da odaberu dobri ili ne-dobro (zlo). Kada između dvije dobre stvari postoji loš odnos, to nazivamo zlom, ali zlo ne postaje neka „stvar“ čije bi nastajanje bio potreban Bog.
Možda će vam pomoći još jedan primjer. Kada biste prosječnoj osobi postavili pitanje „postoji li hladnoća?“ – ona ili on bi vam vjerojatno odgovorili da postoji. Ipak, to nije točno. Hladnoća ne postoji. Hladnoća je odsutnost topline. Isto tako, tama ne postoji. Tama je odsutnost svjetla. Na sličan način je i zlo odsutnost dobra, ili još bolje, zlo je odsutnost Boga. Bog nije trebao stvoriti zlo, već samo dozvoliti odsutnost dobra.
Sagledajmo Jobov primjer u prvom i drugom poglavlju Knjige o Jobu. Sotona je želio uništiti Joba, tako da mu je Bog dozvolio da učini sve osim da ubije Joba. Bog je dozvolio da se to dogodi kako bi Sotoni dokazao da je Job pravedan zato što voli Boga, a ne zato što ga je Bog toliko obilno blagoslovio. Bog je suveren i u konačnici nadzire sve što se događa. Sotona ne može učiniti ništa bez Božje „dozvole“. Bog nije stvorio zlo, ali ga dopušta. Da Bog kojim slučajem nije dozvolio mogućnost zla, čovječanstvo i anđeli služili bi mu iz obveze, a ne izbora. On nije želio „robote“ koji bi jednostavno činili ono što bi on želio da oni čine na osnovu njihova „programa“. Bog je dozvolio mogućnost zla, kako bismo imali istinsku slobodnu volju, te kako bismo mogli odabrati želimo li mu služiti ili ne.
U konačnici, odgovor na ova pitanja koji bismo mi mogli u potpunosti razumjeti ne postoji. Kao ograničena ljudska bića, mi nikako ne možemo razumjeti beskonačnoga Boga (Rimljanima 11,33-34). Ponekad mislimo da shvaćamo zašto Bog nešto čini, samo kako bismo kasnije doznali da je to učinio iz nekog drugog razloga a ne iz onoga koji smo mi mislili. Bog na stvari gleda s vječne perspektive, a mi ih sagledavamo sa zemaljske perspektive. Zašto je Bog stvorio čovjeka na zemlji znajući da će Adam i Eva sagriješiti i stoga donijeti zlo, smrt i patnju na cijelo čovječanstvo? Zašto nas jednostavno nije sve stvorio i ostavio nas na nebu gdje bismo bili savršeni i ne bismo patili? Ovo je najbolji odgovor koji sam mogao smisliti: Bog nije želio rasu robota bez slobodne volje. Bog je morao dozvoliti mogućnost zla kako bismo mi mogli zapravo odlučiti želimo li ga štovati ili ne. Da kojim slučajem nikada nismo iskusili patnju i iskustvo zla, zar bismo mogli biti zbiljski svjesni koliko je nebo divno? Bog nije stvorio zlo, ali ga je dozvolio. Da Bog nije dozvolio zlo, štovali bismo ga iz dužnosti, a ne svojom slobodnom voljom.
Izvor: www.gotquestions.org
