Jesi li ikad razmislio o tome? Što znači da je On dobrostiv? Pokušat ću odgovoriti na ova pitanja, a možda na još neka koja ti se kad tad pojavljuju.
Zašto ljudi ne traže Isusa?
Isus je Put, Istina i Život, jel’ tako? Život u kršćanstvu najdivnija je stvar koja mi se „dogodila“. Osjećam Boga živoga u svojem životu koji zaista čini čuda za moje bližnje, ali i ljude s kojima nisam toliko blizak, a upravo po Isusu postajem. Fora, zar ne? 🙂
Isus pokazuje Istinu tvojeg života i uistinu daje pravi Život, no često se ne usudiš tražiti jer si zaslijepljen svijetom i onime što svijet nudi. Barem je tako bilo kod mene. Čak i kada Isus postane dio tvog života ne usudiš se tražiti više jer sam pak tada zasljepljen komadićima (pišem komadićima jer su milosti i darovi koje Otac daje zaista komadići od onoga svega što On želi dati) koje mi je dao.
Ako ste imali milost i blagoslov imati dobrog „zemaljskog“ oca (ili nekoga tko je po ulozi mogao biti ocu sličan) onda možete povući paralelu s Ocem Svevišnjim. Zemaljski otac želi najbolje za svoje dijete, ako treba izdvojiti za maturalac, pripremiti će se ranije za to i početi skupljati novac, više raditi kako bi mogao zadovoljiti tu tvoju potrebu. Izdvojit će vrijeme za tebe kako bi čuo što se događa u tvom životu, slušati o tvojim planovima, avanturama, o osobi koja ti se sviđa i ono što otac najbolje radi – to je (po meni) savjet i usmjeravanje. Slušat će te, ali ako ideš u krivom smjeru odmah će te tu „presjeći“ i objasniti zašto je to dobro, a zašto nije. S druge strane pustit će te da sam u svojoj slobodi odlučiš.
Možda se pitaš zašto tvoj otac fejla po većini prethodno nabrojenog. Dragi moji, i naši roditelji su ljudi i griješe isto toliko koliko i mi. Svakim danom fejlamo na skoro svim područjima života. Ali se trudimo. Ono što ja znam je da se moj otac trudi i to je ono što je meni najvažnije. Iako je fejla skoro na svemu.
Ono što je još bitnije je da i moj otac i ja imamo nešto zajedničko. A to je Bog Otac. On je toliko dobar da pokriva sve nedostatke koje imamo sa svojim roditeljima, prijateljima, šefovima. Kao što sam sve prethodno nabrojao – Otac čini sto puta više i jače. Sad se vraćam na riječ sto. To nije duplo, to nije troduplo već sto puta više! To znači da ako tvoj otac s tobom provodi jedan sat dnevno razgovarajući s tobom to znači da Otac s tobom želi razgovarati sto sati dnevno. Sad sto ne znači tako malo, jel’ tako? 🙂
Otac ne želi svoje malene pustiti u patnji ovoga svijeta, zato je i poslao Isusa da kroči našim patnjama i putevima prividnog beznađa. Bitno je to da kada beznađe nestane ostane jasna istina okrijepe i utjehe koju Isus nudi u svom Srcu. Otac se svaki dan pita hoćeš li ući kod Njega, tj, tamo gdje te milost čeka. Vrata Očevog Srca uvijek su dovoljno odškrinuta da i ti koji misliš da si najmanji uđeš u pouzdanju da je pripravio mjesto za tebe. I da tebe to mjesto čeka.
Očevo srce je toliko veliko i prostrano da ima mjesta za svaki grijeh koji treba biti otkupljen i opran suzama Isusove Krvi koja je već potekla. Neizmjerna je voda i krv i ljudsko srce može prepoznati da se nikada ne treba umoriti tražiti Njegovu milost jer se On nikada ne umara dati je onima koji ju iskaju. Otac nudi milosrđe upravo kako bi ti bio u Njemu otkupljen. Nismo svjesni koliko On želi da svatko od nas bude otkupljen. Otac želi da se „duhovne“ oči otvore kako bismo vidjeli da ne moramo tražiti okolne i široke puteve kako bismo došli do Njega, kako bismo vidjeli da otkupljenje nije nešto prolazno, nešto što je nestalo ili nešto što dobivaju samo najbolji. Otac te ljubi, bez obzira na grijehe, fakultet koji (ni)si upisao,bolest koju imaš, ranjeno srce, tvrdoglavost… Mi Njegovog Sina ljubimo trnjem i kopljem, a On nam vraća na taj način da nas želi okruniti bjelinom i svjetlošću Isusova otkupljenja i novoga jutra koje je donijelo Uskrsnuće. Otac ne traži zasluge od ljudskoga roda već samo želi da donosimo roda od Onoga kojeg je On poslao. Time postajemo Njegovi, a ne svjetovni.
Kako smo mi jako proračunati i odmah važemo hoćemo li predanjem (Onome koji nas je stvorio i sve zna o nama) dobiti ili izgubiti. Gdje dobivamo više? Što gubimo? A ja ti kažem da predanjem Ocu samo možeš dobiti. Najbolja odluka koju sam donio u životu je bila predanje Bogu Ocu.
Pokušat ću te još malo nagovoriti da vidiš što dobivaš. 🙂 Primaš Duha Svetoga, ne samo darove i milosti koje nam Otac želi dati već dobivaš i otajstvo Ljubavi koju nije mogao iscrpiti ni najoštiriji udarac bičem. Prvo moraš povjerovati u istinitost čiste ljubavi koja je predana za tebe i ostala je postojana do zadnjeg izdaha Isusova tijela i postojana je i sada i bdije nad svakim od nas do u nebrojene dane vječnosti. Cool, zar ne? 🙂
Otac je tihi vjetar koji stišava najveću oluju, ruka koja pruža iscjeljenje na ubodima čavala kojima nas bode ovaj svijet. Nježna ruka koja briše suze tvojih praznina koje se žele napuniti očajem. Otac je Istina u moru laži koje nam prezentira ovaj svijet. Otac je utjeha koja dolazi bez naplate. Otac je bjelina prikazanja koja čisti, krijepi i objavlja svaku poru tvoje nečištoće koja ti ne dopušta vjerovati da možeš biti nevin i čist dok tvoje grijehe pere Jaganjčeva Krv. Krv koja je potekla želi biti zazvana u tvoje srce i zato prizivaj tu Krv u svoj život. Kad nemaš snage, prizivaj.
Ja znam što je Krv oprala u mojem životu i u mojem predanju čak i kada sam najviše sumnjao. Zato snažno vjerujem da i najrazvratniji putevi ljudskosti mogu biti oprani u rijeci mojih milosti. Dopusti da se rijeka Očevog Milosrđa nastani u tvojem srcu. Dopusti da ti Otac pokaže tko si ti, kako te Otac vidi… Nakon svega napisanog do sada – što ti misliš o svemu tome? Isplati li se? 🙂
Timotej https://metanoia00.wordpress.com/
