Opet Isus poziva da se pripremimo za onaj svijet. I to ne na način da ne živimo u ovom, nego da na najjače živimo u ovom. Mora da je gore nešto stvarno jako kad toliko poziva. I nije on netko tko se nije uživio u ovaj svijet, dapače, živio je što se kaže punim plućima. Kad tako gledaš na život Isusov ne možeš se ne pitati: što me to TAMO čeka.
Svim svojim riječima, djelima i primjerom, kao da želi za početak raskrstit sa strahovima koje ljudi imaju. Kad ga malo pozornije slušaš, možeš napipati Njegovu mirnoću života. Nije u konfliktu ni s čim životnim, stalno govori: nemojte se bojati.
A kad su ga pitali kako da zadobiju taj život vječni, odgovor je bio prejednostavan: Ljubav!
Zna on da je to nama preapstraktno shvatiti, i da smo mi usmjereni na svoje dnevne želje i potrebe, i da nam je prilično teško unijeti svoj duhovni život u svakodnevicu.
I zato jer proniče srca i bubrege daje čovječanstvu molitvu koja je kruh svagdanji: Očenaš.
Od onda do danas, sve generacije mole tu molitvu, pa i oni koji se možda nikad nisu pitali za njeno dublje značenje, mole je i dira ih. Dira svakoga, pa kako i ne bi? Kada gladnom dadneš komad kruha, pojest će ga da se nasiti.
Što je sunce zemlji, što je voda cvijetu, što je što je hrana gladnomu, što je utočište putniku – to je Očenaš čovjeku.
To je životna pouka za svakoga u svakom vremenu. Ona spaja ljude, uči nas dostojanstvenom životu na Zemlji i priprema na onaj Vječni. Kada bismo je molili svaki dan s punom svijesti, ne bismo imali razloga za strah, ali bismo imali priliku za promijeniti sliku svijeta.
Izvor: www.skac.hr/
