Događa se, kada je riječ o osobama vjere i vjerskim događajima: određeni medijski sustav čini se da upadne u zamke načinjene od nesporazuma, nedovoljne informiranosti, »nategnutih« naslova. Isto se proteklih tjedana dogodilo Agnesi Gonxhi Bojaxhiu, redovničkim imenom Terezija iz Calcutte, blaženici, utemeljiteljici Misionarki ljubavi, dobitnici Nobelove nagrade za mir 1979. godine.
Svatko tko je na internetu »prešao« s novine na novinu, kao što je to učinio i ugledni talijanski novinar i komentator Vittorio Messori, mogao je primijetiti da su se brojni internetski portali zapravo na neki način »prilagodili« jednome poznatome španjolskom listu koji je stavio naslov: »Majka Terezija izgubila je vjeru.« Isto tako apodiktički je započela vijest jedne međunarodne agencije: »Knjiga-otkriće baca sjenu na vjeru jedne od ikona katoličkoga svijeta«, dok je jedan talijanski dnevnik imao naslov poput urlika: »Svetica koja je sumnjala u Boga.« Na istome su tragu – neinformiranome i pogrešnome – bili i brojni televizijski prilozi koji su pisali o vjerskoj krizi koja je trajala, više-manje, 50 godina.
Iskustvo kršćanske mistike
Razlog ili uzrok koji je pobudio tu lavinu komentara jest knjiga što ju je objavio postulator kauze o. Brian Kolodiejchuk, a koja nosi naslov: »Mother Teresa: Come be my light« – »Majka Terezija: Dođi, budi moje svjetlo«. Riječ je o sabranim pismima blaženice i buduće svetice Majke Terezije iz Calcutte u kojima ona tumači svu težinu svoga puta do svetosti. Ono što kršćanska mistika odavno, kroz stoljeća, poznaje i tumači kao »tamnu noć duše« – koju su doživjeli i sveci poput sv. Ivana od Križa i sv. Terezija Avilske – nekima je bio neposredni povod za bombastične naslove i (namjerno?) pogrešno intonirane tekstove. »Mračna noć« vjernički je osjećaj u kojemu Boga kao da nema, kao da odlazi zauvijek. Slično je to iskustvo onome što ga je sam Isus doživio na križu kada je uzviknuo: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Čini se kao da Bog ostavlja dušu da propadne u rukama smrti. Tako Majka Terezija, u muci i agoniji u duhu, plače: »Gospodine, moj Bože, zašto si me ostavio? Bila sam kćer Tvoje ljubavi, a sada sam najomraženija, ona koju si Ti odbio, ona koju si odbacio kao neželjenu i nevoljenu. Gdje je moja vjera? U nutrini su mi tolika pitanja bez odgovora koja se ne usudim otkriti jer se bojim da ću izreći psovku. Ako će se to dogoditi, Bože moj, molim Te da mi oprostiš.«
Upravo u ovome stavu – preko ovoga po svemu posebnoga iskustva – ostvaruje se ona »tajna vjere« koju svaki vjernik slavi u svoj njezinoj potpunosti, na svakoj misi, svakoj euharistiji. Paradoksalno je, ali svaki vjernik zna i osjeća da se ne može reći da netko kroz život hoda u vjeri ako ne prođe kroz ta »uska vrata« i ako kroz njih ne iziđe. A način da se uđe i iziđe otkriven je u potpunosti: molitva, pokora, sakramenti, obraćanje svecima za pomoć.
Majka Terezija – uvijek sjedinjena s Isusom
Majka Terezija znala je da je sjedinjena s Isusom, kako u trenucima ljubavi tako i u trenucima »unutarnje suhoće« i praznine, pojasnio je 10. rujna za rimsku agenciju »Zenit« o. Kolodiejchuk, svećenik Misionara ljubavi i postulator kauze. Nitko nije znao puno o unutarnjem životu Majke Terezije, osim njezinih duhovnika koji su imali njezina pisma. »Ta su pisma otkrivena kada smo tražili dokumente koji mogu koristiti njezinoj kauzi. Kada je bila živa, Majka Terezija tražila je da se ne objavljuje njezina biografska građa«, rekao je postulator te objasnio zabrinutost Majke Terezije koju je iznijela nadbiskupu Calcutte mons. Ferdinandu Perieru: da će se pozornost usredotočiti na nju, a ne više na Isusa. »Stalno je ponavljala: ‘Božje djelo. Ovo je Božje djelo.’ Čak i najbliže sestre nisu imale pojma o njezinu unutarnjem životu. Mnoge su mislile da je morala biti vrlo prisno povezana s Bogom da bi mogla ići naprijed unatoč poteškoćama povezanima s redom i materijalnim siromaštvom u kojemu je živjela.«
U knjizi se iznosi i tajni zavjet što ga je Majka Terezija dala u prvim trenucima svoga zvanja, kada je obećala da Bogu neće odbiti ništa. Taj je zavjet donijela 1942, pojasnio je o. Kolodiejchuk, dodajući da je iz kasnija dva pisma vidljivo da »Isus pojašnjava njezin poziv«: »Ona ide naprijed jer zna što Isus želi od nje. Motivira je pomisao na tu želju i tu patnju povezanu s činjenicom da siromasi ne poznaju Isusa i da ga ne traže. To je jedan od uporišnih stupova koji su je držali u trenucima kušnje tame«, tako da je u jednome pismu napisala: »Došla sam gotovo do pada, a onda sam se sjetila zavjeta, i to me je nosilo naprijed.«
»Mučeništvo želje« Majke Terezije
Kolodiejchuk je u razgovoru za »Zenit« govorio i o polemici glede »noći tame« Majke Terezije, koju u knjizi opisuje kao »mučeništvo želje«, tj. njezine silne žeđi za Bogom, koju javnost i mediji »nisu primijetili«. Da bi se razumjelo stanje njezine duše, nastavio je, trebalo bi pročitati knjigu »Fire Within« (Vatra u nutrini) o. Thomasa Dubaya koji govori o »patnji gubitka« i »patnji želje«, te tvrdi da je »patnja želje« veća jer proizlazi iz želje za sjedinjenjem s Bogom i predstavlja »stanje čistilišta koje se naziva mračnom noći. Nakon te faze duša prelazi na stupanj ekstaze i pravoga sjedinjenja s Bogom.« A razdoblje »čistilišta« za Majku Tereziju moglo bi biti ono koje je provela u formaciji u Loretu, tako da je o. Celeste Van Exem, njezin duhovnik, rekao da je već 1946. ili 1945. bila vrlo blizu ekstaze: »Nakon toga razdoblja, kada su završene poteškoće vjere, došla su nadahnuća i lokucije.«
»Njezino iskustvo tame u sjedinjenju s Bogom jako je rijetko čak i među svecima, jer za većinu njih završno razdoblje obilježeno je sjedinjenjem bez tame«, što kod nje nije bio slučaj, tako da su se njezine patnje nastavile. Njezina patnja bila je »patnja za grijehe drugih« i bila je stvarno »mučeništvo prisutnosti-odsutnosti Božje«, pojasnio je i propovjednik Papinskoga doma o. Raniero Cantalamessa: »Bog je prisutan, ali ga se ne osjeća! Čudno je da se neki čude ovim spisima Majke Terezije ili čak misle da će se ljudi nad njima skandalizirati. Jer, ovo što je objavljeno Majku Tereziju čini pravim divom vjere. ‘Normalni’ ateisti ne trpe zbog Božje odsutnosti, a za Majku Tereziju to je bila najužasnija kušnja što ju je mogla doživjeti.«
»Prema mome sudu, i ta činjenica da je ‘noć’ bila duga ima svoje značenje za nas danas. Vjerujem da je Majka Terezija svetica medijskoga doba, jer ju je ta ‘noć duha’ zaštitila od toga da postane žrtva medija, to jest uznositosti.«
»Gdje je bio Bog i kako je mogao dopustiti sve ovo?« zapitao se papa Benedikt XVI. u koncentracijskom logoru u Auschwitzu. To je pitanje koje si postavlja svatko, ne o Božjem postojanju, jer u njega vjeruje i svojim svjedočenjem mu pridonosi, već o djelovanju Zla u svijetu. A svi znaju dobro kroz koliko je zlo i u kolikom je zlu cijeli svoj život provela blažena Majka Terezija zahvaljujući upravo – vjeri. Pomoćnica i spasiteljica milijuna najbjednijih potpuno se predala u Božje ruke i tako uzdignute glave izišla iz svoje mračne noći duše donoseći Boga i njegovu utjehu tamo gdje je drugima to – gotovo nezamislivo. A upravo bi joj ta »mračna noć duše« mogla donijeti i ono što se u procesu proglašenja svetim traži – življenje kršćanskih kreposti »na junački način« – baš onako kako ih je živjela mala-velika bl. Terezija iz Calcutte »umotana« u jednostavni plavo-bijeli sari.
Rafael Rimić, Izvor: www.glas-koncila.hr
