“Nema drugog Boga, niti ga je bilo do sada, niti će ga biti od sada, osim Boga Oca nerođenoga, bez početka, u kojem sve počinje, koji uzdržava sve stvari, kao i njegova Sina Isusa Krista kojeg isto tako ispovijedamo da je uvijek bio s Ocem – prije početka svijeta…
Isus Krist je Gospodin i Bog u kojeg vjerujemo… i koji je na nas preobilno izlio Svetog Duha… kojeg ispovijedamo i klanjamo mu se kao jednom Bogu u Trojstvu svetog imena” (Ispovijest sv. Patrika, 4, 452. god.).Presveto Trojstvo, koje slavimo slaveći živog, Prisutnog Boga, možemo promatrati i doživjeti intelektom i vjerom. Dakako, pod vidom misterija ili otajstva i pod vidom dogme (vjerske istine) o njegovu postojanju, koje ispovijedamo u Vjerovanju.
Trojstvo – misterij (OTAJSTVO)
Trojstvo ili Presveto Trojstvo u katoličanstvu je naziv za Boga kada se želi istaknuti nauk da je on jedan, a da se istovremeno sastoji od tri osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. To je jedna od temeljnih istina kršćanstva. Bog kao Presveto Trojstvo objavio se prilikom Isusova krštenja na rijeci Jordanu: „Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: ‘Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!’“ (Lk 3,21-22).Katolik je osoba koja je krštena i primila sakramente kršćanske inicijacije (kršenje, pričest, krizma). Dužnost je katolika primjenjivati, prakticirati u životu nauk Novog zavjeta kako bi se ispunjavao Božji Zakon i zadobilo milost Božju. Kršćanin je onaj koji ispunjava Božju volju i stavlja u životu Boga na prvo mjesto.
Postanak Trojstvene dogme
249 Objavljena istina o Svetom Trojstvu od samih početaka bila je u korijenu živog vjerovanja Crkve, navlastito po krštenju. Izražena je u pravilu krsne vjere, što se formiralo u propovijedanju, u katehezi i u molitvi Crkve. Takvi se izričaji nalaze već u apostolskim spisima, kako svjedoči ovaj pozdrav, preuzet u euharistijsko bogoslužje kojim svećenik ili biskup pozdravljaju okupljene vjernike: „Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama” (2 Kor 13,13).
250 Tijekom prvih stoljeća Crkva je nastojala da vjeru u Trojstvo jasnije izrekne kako bi produbila svoje razumijevanje vjere, ali i obranila od zabluda koje su je iskrivljivale. Bilo je to djelo starih crkvenih sabora, potpomognuto teološkim istraživanjem crkvenih Otaca i poduprto vjerskim osjećanjem kršćanskoga puka.
251 Za oblikovanje dogme Presvetog Trojstva, Crkva je morala razviti vlastiti rječnik posežući za pojmovima filozofskog porijekla: „supstancija” – suština, „persona” ili „hipostaza” – osoba, „relacija” – odnos itd. Postupajući tako, nije vjeru podredila ljudskoj mudrosti, nego je dala novo, dotad neuobičajeno, značenje tim riječima, uzetim odsad da označuju i neizrecivo Otajstvo, „neizmjerno iznad svega što možemo ljudskom mjerom pojmiti”.
Katekizam Katoličke crkve
Sveti Augustin jedan je od najvećih svetaca i teologa Katoličke crkve
Nadam se da je svatko od vas čuo za poznatog sveca Crkve, svetog Augustina. Na katoličanstvo se obratio kao odrasla osoba, poduprt molitvama postojane vjernice, majke Monike. Pripovijeda se, i zna kako je maleni dječak objasnio tajnu Presvetog Trojstva velikom Svecu.Jednom je zgodom veliki crkveni naučitelj sveti Augustin razmišljao o tajni Presvetog Trojstva. Htio je svakako dokučiti kako je moguće da su u Bogu tri osobe, a samo jedan Bog. Dok je šetao tako zadubljen u misli dođe do nekog dječaka, koji je školjkom prelijevao more u jednu rupicu na obali. Sv. Augustin se zaustavi i upita: „Dječače, što to radiš na pijesku?” „Želim more preliti u ovu rupu”, odvrati dječak. Augustin se nasmije i odvrati: „Uzalud se trudiš! Okani se tog uzaludnog posla. Tvoja je želja i nastojanje nemoguće. Kroz sva tisućljeća ne bi mogao pregrabiti more i preliti ga u tu rupu.“ „Zar je to zbilja nemoguće?”, upita dječak te se velikim i nevinim očima zagleda u Augustina. „Ti misliš da je to nemoguće i smiješ se meni što pokušavam more preliti u malu rupu, a sam činiš upravo to! Htio bi preliti neizmjerni ocean Božjeg bića u malu posudu svog razuma. Prije ću ja preliti cijelo more u ovu malu rupu, nego ćeš ti shvatiti da je Presveto Trojstvo jedan Bog u tri osobe.” Nakon tih riječi dječak nestane. Tada Augustin reče sam sebi: „Vjera je sigurnija od shvaćanja. Boga ne možemo shvatiti, ali možemo ga ljubiti i klanjati mu se. Svoje ćemo štovanje prema Presvetom Trojstvu najbolje pokazati time da uvijek pobožno činimo znak svetog križa i da pobožno i s najvećim poštovanjem izgovaramo riječi: Oca i Sina i Duha Svetoga!”
Vjera u prisutnost živoga Boga
Važnija je vjera zajedno sa sviješću i savješću doživljajnosti Živoga Boga među nama od razuma, koji je doista premalena posuda da u nju stanu sve, baš sve razumsko-teološke spoznaje o Bogu. Sve ono što smo na vjeronauku naučili i spoznali treba pretočiti u životnu praksu. U to pripadaju sve zapovijedi, savjeti, postulati katoličke moralke i izgradnje osobne, originalne duhovnosti. Sjećam se jednog studentskog predavanja koje se dogodilo prije kojih 35 godina. Tada vrlo poznat teolog u crkvenim i izvancrkvenim krugovima dr. Tomislav Šagi Bunić izjavio je na predavanju: „Pročitao sam više knjiga, koje ne bi stale u ovu veliku predavaonicu. Ali moram vam priznati da je moja mama bila veći vjernik od mene.“ U prvi tren bili smo šokirani. Kako to da priprosta žena iz Zagorja može biti bolji vjernik od teologa i pisca mnogih knjiga i sudionika II. Vatikanskog koncila? Doista, moguće je. Razum, intelekt može zbunjivati dok traga za teološkim pitanjima. Žena priproste vjere shvatila je da to što Crkva propovijeda jesu vjerske istine, koje je prihvatila dušom, svjesno i savjesno. Živjela je po Božjim zapovijedima i nadvisila svoga sina po dubini osobne duhovnosti, molitve i vjere.
Sveti Toma Akvinski, također velik teolog Katoličke crkve, zapisao je: „Svi naši pojmovi i slike u biti prije kažu što Bog nije, nego što on je”.
Tertulijan, 216. god. poslije Isusa Krista, zapisao je
„Mi doista vjerujemo da postoji samo jedan Bog, no vjerujemo da unutar ovog rasporeda, ili, kako ga nazivamo, ekonomije (oikonomia), postoji Sin ovoga jedinog Boga, njegova Riječ, koji je proizišao iz njega i kroz kojeg su sve stvari stvorene i bez kojeg ništa nije stvoreno… Vjerujemo da ga je [Sin] po Ocu poslao dolje, prema svojem obećanju, Svetog Duha, Branitelja (Parakleta), posvetitelja vjere onih koji vjeruju u Oca i Sina i u Duha Svetoga… Ovo pravilo vjere prisutno je od početka evanđelja, čak i prije najranijih krivovjeraca”.
Presveto Trojstvo krajnji je cilj našega ovozemaljskog putovanja.
Put kršćanskog života u svojoj je biti „Trojstven”: „Duh Sveti vodi nas k punom poznavanju Kristova učenja i doziva nam u pamet ono čemu nas je Isus poučavao; a Isus je došao na svijet da nam pomogne upoznati Oca, da nas povede k njemu, da nas pomiri s njim. Sve je u kršćanskom životu usmjereno prema otajstvu Presvetoga Trojstva i povezano je s tim beskrajnim misterijem. Nastojmo stoga u svom kršćanskom životu biti „na visini”, spominjući se za koji cilj i radi koje slave živimo, radimo, borimo se i patimo; te na koju smo neizmjernu nagradu pozvani. To otajstvo obuhvaća čitav naš život i cijelo naše kršćansko biće. Sjetimo se toga, na primjer, svaki put kada činimo znak križ: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
Stranice portala „Zagrebačka nadbiskupija“
Živimo u vremenu kada mnogi kažu: „Tko nije s nama i kao mi, protiv nas je!“ Podijeljen je svijet na nas i njih, na mi i oni. Na vjernike, ateiste, agnostike, praktične i indiferentne vjernike. Vlada osjećaj straha. Osjećaj nekog čudnog pritiska, straha od virusa, nezaposlenosti, moguće jake ekonomske krize. Čovjek je opterećen, na raznim je mukama. Na svojoj zemlji osjeća se kao stranac, kao netko tko je pod kontrolom. Ne zna kakva će mu biti budućnost. Sve je to jedna velika konfuzija, koju je umjetno stvorio pakostan i bahat čovjek koji uništava vodu, zemlju, zrak i, na kraju, ljudsku vrstu. Kulturocid, ekocid i genocid naša su životna stvarnost.
Tko nas može izvući iz toga misaonog, duhovnog pakla
Samo jaka vjera, samo Živi i Prisutni Bog. Ne mimo nas. Nego s nama. On je Emmanuel, s nama Bog. Njemu danas predajmo svoje radosti i tuge, svoje sumnje i probleme, svoje grijehe i zastranjenja. On je Onaj koji oduzima i prašta grijehe. Globalizacija nam je uništila suverenost, potisnula vjeru, koja pomahnitalim liberalizmom razbija sve što je dobro u Katoličkoj crkvi – dostojanstvo čovjeka, roditelja, obitelji i braka. U glavama tih ljudi ne postoje više otac i majka, nego roditelj broj 1. i roditelj broj 2. U bliskoj budućnosti taj pomahnitali liberalizam želi do kraja uništiti instituciju braka. Protiv Katoličke crkve na internetu i društvenim mrežama možeš pisati što te volja. Ali ni slučajno ne diraj u Rome, u homoseksualce i prava LGBT zajednica. Paradoks do paradoksa. U takvoj situaciji treba ostati uzdignute glave, vjerovati u Boga, živjeti po Božjim načelima, odgajati djecu i mlade. Moliti se za bolju budućnost. Biti malo stado usred vukova tame i „bogova podzemlja“. Imati obitelj i biti obiteljski čovjek.
Molitva Presvetom Trojstvu za obitelj
Pomolimo se za svoju obitelj!
Slavimo te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si dostojanstvo obitelji ustanovio na sliku svoga Trojstvenog zajedništva ljubavi. Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, Otkupitelju naš, jer si se udostojao roditi u ljudskoj obitelji i jer si svojom žrtvom na križu bračnu ljubav od rane grijeha iscijelio, te bračno i obiteljsko zajedništvo ljubavi i vjernosti učinio sakramentom svoga saveza s Crkvom. Hvalimo te, Duše Sveti Tješitelju, koji po sakramentu ženidbe, zajedničkoj molitvi i nedjeljnoj euharistiji kršćansku obitelj neraskidivo ujedinjuješ i posvećuješ, da može biti svetište života i škola kršćanske ljubavi. Ponizno te molimo, Svemogući Bože, da se, po uzoru na Svetu Obitelj, u našem kršćanskom domu ostvari božanski naum o braku i obitelji – da naša obitelj bude istinska zajednica vjere, života i ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!
vlč. Vladimir Trkmić
