Papa Franjo će u nedjelju 7. lipnja ove godine u Rimu slugu Božjeg kardinala S. Wyszynskog proglasiti blaženikom.
Blaženik
Blaženik je osoba, koju je Katolička Crkva beatificirala, to jest proglasila blaženim ili blaženom. To je korak prema kanonizaciji, proglašenju svetim. Riječ je prevedenica latinske riječi beatus = “blažen”. Da bi netko postao blaženikom, nakon njegove smrti detaljno se proučava njegov život, ispituju se svjedoci i proučavaju spisi o toj osobi, kako bi se utvrdilo, je li ta osoba uzorno i sveto živjela. Taj postupak vodi postulator, a sjedište postulature obično je na području, gdje je ta osoba živjela. Prvi korak u postupku proglašenja blaženikom je proglašenje osobe slugom ili službenicom Božjom. Uz dokazivanje uzornog i svetog života, da bi se nekoga proglasilo blaženim, potrebno je dokazati jedno čudo, koje se dogodilo nekome koji se molio tome sluzi ili službenici Božjoj. Obično se radi o čudesnom ozdravljenju ili o čudesnom spašavanju iz smrtne opasnosti, koje se ne može objasniti kao rezultat liječenja ili uobičajenog slijeda događaja. Vrijeme od proglašenja osobe slugom ili službenicom Božjom do završetka procesa i čina beatifikacije razlikuje se u pojedinim slučajevima. Traje od nekoliko godina do nekoliko stotina godina, a ponekad ni ne dođe do beatifikacije. Svečanost beatifikacije vodi papa ili kardinal, kojeg papa imenuje, najčešće s područja nadbiskupije, gdje je živio blaženik. Obično se svečanost proglašenja, dogodi na datum, koji je značajan u životu tog novog blaženika poput dana smrti, rođenja i slično., te se događa u mjestu odakle blaženik potječe ili na Trgu sv. Petra u Vatikanu. Osoba koja je proglašena blaženom, obično se slavi na lokalnom području, odakle potječe, a sveci se slave globalno na razini cijele Crkve. Nakon procesa beatifikacije, slijedi proces kanonizacije ili utvrđivanje svetosti.
Blaženi kardinal S. Wyszynski
Rođen (Zuzela, 3. kolovoza 1901. – umro, Varšava, 28. svibnja 1981.), poljski nadbiskup i kardinal Gniezna i Varšave, primas Poljske, sluga Božji, branitelj ljudskog dostojanstva i prava. Rođen je 1901. Ušao je u sjemenište u Włocławeku 1920. godine i nakon četiri godine studija bio je zaređen za svećenika. Od 1925. do 1929. nastavio je studij na Katoličkom sveučilištu u Lublinu, gdje je položio doktorat. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata bio je u mjestu Laski kraj Varšave, gdje je našao utočište pred progonom Gestapa. Nakon rata vratio se u Włocławek, gdje je reorganizirao sjemenište kao rektor. Godine 1946., papa Pio XII. imenovao ga je biskupom Lublina. U svom biskupskom grbu imao je latinske riječi “Soli Deo” (hrv. “Samo Bog”). Služenje Bogu po Mariji bila je odrednica njegovog čitavog života. Nakon smrti kardinala Augusta Józefa Hlonda u kolovozu 1948., imenovan je nadbiskupom i metropolitom Gniezna i Varšave te primasom Poljske. Godine 1953. papa Pio XII. proglasio ga je kardinalom. U razdoblju napetosti između poljske vlade i Crkve, komunističke su ga vlasti zatvorile 1953., a kasnije poslale u kućni pritvor. Bio je brutalno zlostavljan. U izolaciji je 16. svibnja 1956. napisao „Jasnogorske zavjete“ poljskog naroda nazvanih po marijanskom svetištu Jasnoj Gori. Organizirao je proslavu 1000. godišnjice pokrštavanja prvog poljskog vladara Mješka I.. Komunističke vlasti su spriječile planirani dolazak pape Pavla VI. na proslavu. Trijumfalno je dočekao papu Ivana Pavla II., kada je posjetio Poljsku 1978. nakon što je izabran za papu. U nemirima, koji su doveli do političke krize 1980., molio je i vlasti i sindikat Solidarnost, da budu odgovorni u svojim postupcima. Preminuo je u Varšavi 28. svibnja 1981. Poljski parlament proglasio je 2001. – godinom Stefana Wyszyńskog. Tada su ga nazvali “velikim Poljakom, kapelanom i državnikom”.
Međusobno povjerenje i poštovanje između kardinala K. Wojtyle i S. Wyszynskog
„Ako bismo željeli ukratko razgovarati o odnosu primasa Poljske Stefana Wyszyńskog i biskupa, nadbiskupa, kardinala i na kraju pape Karola Wojtyła, naišli bismo na poteškoće. Odnos među njima bio je promjenjiv. Obilježilo ga je rastuće povjerenje primasa Wyszyńskog, kao i uvijek neograničeno povjerenje od strane Ivana Pavla II. Iako su bili ljudi vrlo različitih osobnosti, primas S.Wyszyński bio je prilično koščat, a i kardinal Wojtyła, a potom i Ivan Pavao II., mnogo izravniji u svojim odnosima, njihovi međusobni odnosi temeljili su se na povjerenju. Pregledao sam mnoge materijale poljskog episkopata iz vremena kada su obojica obavljala svoje funkcije. Posebno je upečatljiva činjenica da je nadbiskupu Wojtyli bilo “dopušteno više” od ostalih biskupa. Primas S.Wyszyński toliko mu je vjerovao da je dopustio da ima svoj autonomni način funkcioniranja. Vjerovao je da to ne prijeti jedinstvu episkopata. Kad su drugi biskupi sebi dozvolili tako sjajno “posebno ponašanje”, svoj vlastiti stil i inicijativu, susreli su se sa udaljavanjem od primasa. Međutim, to se nije odnosilo na Wojtyłu. Sedamdesetih godina, kardinal Primas Wyszyński je Wojtyłu smatrao svojim budućim nasljednikom i nastavljačem njegove misije. Primas je imao veliko poštovanje prema intelektualnim dostignućima krakovskog biskupa. U svojim bilješkama kardinal Wyszyński je izjavio: “Ovo je najdublji um među poljskim biskupima.” Primas je te riječi napisao nakon provedenog povlačenja u mirovinu za biskupe 1967. godine. Njihovo prijateljstvu se postepeno razvijalo s vremenom. Čitav niz uspomena na kardinala potječe iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, i Wojtyle koji je za vrijeme odmora putovao po cijeloj Poljskoj kako bi osobno čestitao imendan kardinalu Wyszynskom. Nije trebao to raditi. Ostali biskupi to nisu činili. Samo je taj dan želio biti s primasom, jer ga je jako volio. ….U slučaju dvojice kardinala Wyszyńskog je emocionalna veza povezivala sa dva desetljeća mlađim K. Wojtylom. Primas Poljske S. Wyszynski imao je veliko poštovanje prema intelektualnim dostignućima krakovskog biskupa Karola Wojtyłe.“
Dr. Hab. Paweł Skibiński, povjesničar sa Sveučilišta u Varšavi
Odnos poljskih komunističkih vlasti prema dvojici kardinala
„Komunisti su htjeli iskoristiti karakterološke razlike između dvojice kardinala kako bi stvorili neku vrstu “raskola” u poljskoj Crkvi. Koje su metode koristili vladari Poljske narodne Republike i zašto nisu uspjeli postići ove ciljeve objasnio je povjesničar dr. Paweł Skibiński? Može se govoriti o političkim sredstvima, odnosno potrazi za navodnim privilegijama koje vlasti mogu dati biskupijskim članovima. Te privilegije opisujem kao “pretpostavljene”, jer nisu bili stvarni ustupci Crkvi. Jedini cilj bio je stvoriti dojam veće intimnosti i ljubaznosti prema nekim biskupijama. To bi se, između ostalog, moglo postići davanjem putovnica klericima ili pružanjem mogućnosti za izgradnju novih crkava. Na primjer nadbiskupu u Krakowu bilo je važno, primjerice, vraćanje nekih zgrada sjemeništa koje su komunističke vlasti opljačkale u Krakowu. Druga metoda bile su agentske aktivnosti, uključujući širenje lažnih podataka o Wojtylinoj podčinjenosti Wyszyńskom i navodnim sukobima između njih. Međutim, potvrdu takvih stavova ne nalazimo u biskupijskim dokumentima. Služba sigurnosti izvrsno je koristila svoju mrežu informatora među svećenicima koji su izvještavali o razlikama u razmišljanjima obojice kardinala. Za Wyszyńskog se vjerovalo da je “anti-consort”, a Wojtyla “pro-consort”. Ta je priča, koju su do danas ponavljali neki od takozvanih otvorenih katolika. Po mom mišljenju svoje izvore su nalazili u dezinformacijskim aktivnostima sigurnosnog aparata. Spomenute geste izračunate su kako bi provodile strategiju Zenona Kliszke koji je nastojao “stvoriti alternativu” Wyszyńskog, to jest biskupa koji bi bio podložniji komunistima nego primas. Vrlo brzo se pokazalo da je točno suprotno. “Niepokorny” i “bahati” Wyszyński, a iza njega je bio čovjek još zasićeniji praktičnim antikomunizmom – Karol Wojtyła.“
Dr. Hab. Paweł Skibiński, povjesničar sa Sveučilišta u Varšavi
Inauguracijska sveta Misa pape Ivana Pavla II.
„Bio je to jedan od najdojmljivijih prizora inauguracijske mise pape Ivana Pavla II., održane na dan 22. listopada 1978. Dogodio se tijekom ceremonijala u kojem se kardinali poklone novo ustoličenom papi i poljube njegov prsten. Kada je Papi prišao njegov sunarodnjak, poljski primas kardinal Stefan Wyszyński, Ivan Pavao II. je ustao sa svoje stolice i zagrlio svoga prijatelja i suradnika s kojim je prošao godine i godine duhovne, ali i političke borbe s represijom komunističkog režima. Fotografija poljupca u ruku koji se tada dogodio, obišla je svijet. Ali, to nije bio poljubac kojim kardinali odaju počast Petrovu nasljedniku, ne. Scena koja je zabilježena bila je ona u kojoj je novi papa ljubio ruku svom duhovnom uzoru i prijatelju, „primasu tisućljeća“, kako će ga kasnije mnogi zvati. Odnos između dvojice duhovnih velikana Poljske XX. stoljeća bio je istican u zapadnim medijima kao glavni atribut Wyszyńskog. To je točno jer je primas doista bio svojevrsni mentor metropoliti Krakowa Karolu Wojtyłi, kojega je vidio kao budućnost Katoličke Crkve u Poljskoj. Bio je, ističe se, i jako povezan s kasnijim izborom nadbiskupa Krakowa za papu. Neki izvori, štoviše, tvrde kako su ga na toj konklavi 1978. pitali bi li on prihvatio Petrovu stolicu, na što je on rekao kako misli da je drugi kardinal iz Poljske puno prikladniji izbor.
Izvor; Tko je novi katolički blaženik Stefan Wyszyński? Wojtyła je srušio komunizam, a S. Wyszynski je pripremio teren | Bitno.net
https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/sluga-bozji-stefan-wyszynski-portret/ 2/11
„Ako te izaberu, ne odbijaj“, šapnuo je Wyszyński Wojtyłi na konklavi, kada je shvatio da bi njegova zemlja koju je porobio, ali ne i porazio komunistički režim, mogla dati novog papu. Međutim, kardinal Stefan Wyszyński za Poljake predstavlja ipak i više nego svojevrsnog duhovnog prethodnika sv. Ivana Pavla II. Ne zovu ga uzalud „primasom tisućljeća“, njega kojega opisuju kao prelata koji je „dobio sve najvažnije bitke“, a među njima i onu presudnu – „spašavanje duše i identiteta poljskog naroda u komunističkim vremenima“.
Poljski katolički portal Stacja 7.
Naša majko, Jasna Góro, Zagovorna kraljice!
Posvećeni vašoj majčinskoj ljubavi prema slobodi Crkve u Poljskoj i u svijetu; svjesni smo da smo ovim činom preuzeli posebnu odgovornost za Kristovu stvar na zemlji, mi vam danas dolazimo na blagdan zaštitnice Majke Pomoćnice Crkve da vas molimo za Crkvu svoga Sina. U Kani Galilejskoj toliko ste bila ustrajna da vam vaš sin ništa nije mogao odbiti. Danas, majko, ne tražimo naše osobne potrebe, već velike crkvene potrebe koje su vam posebno bliske i za koje ste vi kao Majka Crkve odgovorni! Mi vam pomažemo kada s vjerom vaš zagovor plačući molimo : Majko Crkve, spasite Crkvu gdje god joj prijete, spasite vjeru svih Poljaka, ojačajte kraljevstvo vašeg Sina, Isusa Krista! Majko s ranjenim licem! Pogledajte veliki broj naših nevjernika u našoj domovini. Promijenite srca onih koji svoju djecu odgajaju u nevjeri i odbojnosti prema Crkvi. (…) Zabrinuti i za Univerzalnu Crkvu širom svijeta, molimo Te, pogledaj sve zemlje, narode i kontinente, gdje Crkva Tvog Sina djeluje i pati, gdje joj nedostaju sloboda i mir. Čujte stenjanja posramljenih i progonjenih zbog svoje vjere i uvjerenja. Ograniči Sotoninu oholost, koji gazeći sveta ljudska prava, posebno pravo na javno štovanje Boga, na život i stav u skladu s kršćanskom savješću. Majko, mi preko tvog posredovanja dobivamo od Krista iskreni poziv vjere i povjerenja. Predajemo vam narod i narode potlačene zbog svoje vjere. Gladni smo Boga, i slobode da Ga ljubimo – utječemo Ti se i molimo, Jasne Góre Marijo!
vlč. Vladimir Trkmić
