Često dođemo u dilemu o bolesti “kako?”, “zašto?”. Neki shvaćaju bolest kao Božju kaznu posljedice grijeha. Često se čovjeku vrti misao u glavi kako Bog pun dobrote i milosti može učiniti i dopustiti nešto tako loše i pogubno čovjeku kao što je bolest – genske bolesti, djeca tek rođena a bolesna, ni kriva ni dužna. Možemo li i ovdje možemo govoriti o borbi dobra i zla?
Ovo je staro drevno pitanje kojima se bave filozofi i teolozi. Prvo, sve što je Bog stvorio je dobro i sve što je dobro dolazi od Boga. Bog nije izvor zla. Sva zla u svijetu su posljedica istočnog grijeha. Ono što je veliko otajstvo jest da Bog dopušta zlo (ali nije izvor zla). Nadalje, u ovim stvarima koje su gore navedene – bolest, trpljenje nedužne osobe – Bog dopušta to trpljenje, ali ono gdje se Bog proslavi jest gdje jedino Bog može izvući neko dobro iz zla. Pitanje, zašto bol i trpljenje, kao odgovor, Bog je uzeo na se ljudsko tijelo i prošao sve što mi prolazimo. U konačnici, nije nam dao odgovor zašto, čak da nam je dao odgovor opet bi odgovor bio nelogičan. Zar može biti normalan odogovor na pitanje patnje? Isus je naprosto prošao sve to i pokazao što leži on kraj toga. Zato mi kršćani možemo govoriti o otkupiteljskoj patnji gdje predajemo i sjedinjujemo svoje trpljenje s Kristovim, te kao što je on sudjelovao s našim trpljenjem i mi ćemo sudjelovati u Njegovom uskrsnuću. Na kraju trpljenje i patnja ostaju jedno veliko otajstvo.
don Damir Stojić
