Jedna popularna pjesma govori: Svatko ima svoje razloge i kad razlozi ne postoje. Vjerujem da se svatko od nas može prepoznati u ovim riječima jer smo se puno puta opravdavali i izvlačili onda kada smo trebali preuzeti neku odgovornost.
Što smo stariji, to lakše bježimo od odgovornosti. Jednostavnije nam je drugima delegirati posao ili, kako to volimo reći, „prepustiti vrući krumpir“. S druge strane, opravdano negodujemo kada netko svoje dužnosti ne obavlja na odgovarajući način. Jako smo ljuti kada netko izigra naše povjerenje i kada se ponaša neodgovorno. Problem je što nas propusti drugih rastuže i povrijede, a sami nerijetko bježimo od odgovornosti.
Možda nismo o tome razmišljali na taj način, ali Biblija jako puno govori o osobnoj odgovornosti. U Bibliji se pokazuje da Bog ne želi ništa napraviti sam. Neprestano traži čovjeka i očekuje suradnju. Povjerava mu određene zadatke i prepušta mu slobodu da ih obavi na svoj način. Nerijetko je Božje povjerenje i preveliko pa se njegovu izabranici opravdavaju da to ne mogu učiniti i da nisu dostojni tako velike i zahtjevne službe.
Ipak, Gospodin je ustrajan jer On, uz službu koju povjerava, daje i snagu izvršenja. Netko je lijepo rekao: Bog ne poziva osposobljene, on osposobljava pozvane. Doista, kada gledamo biblijske likove koji su izabrani za velika djela, teško ćemo pronaći nekoga tko je bio u svemu savršen. Sjetimo se da je kralj David imao izvanbračnu aferu, prorok Jona je bježao od Boga, Sara se izrugivala Božjem obećanju da će zatrudnjeti, Petar je zatajio Isusa, Pavao je progonio kršćane, Toma nije vjerovao u uskrsnuće… Gotovo da nema Božjeg izabranika koji je svoju službu prihvatio bez mrmljanja i izvršavao je bez pogrešaka. Ipak su svi shvatili da bez Boga ne mogu učiniti ništa.
Zapitajmo se danas, dragi prijatelji, koja je naša isprika? Zašto mi držimo da nas Bog ne može upotrijebiti? Zašto bježimo od odgovornosti? Zašto izmišljamo razloge i kada razlozi ne postoje? Za nas vjernike samo je jedan mogući odgovor koji glasi: Sve mogu u onome koji me jača. Svjesni smo dakle da nismo idealni, da ćemo u svojem djelovanju puno puta pogriješiti, ali opet želimo biti ponizni i prihvatiti povjerenu odgovornost kao veliki dar jer znamo da Bog ne poziva osposobljene, nego osposobljava pozvane.
vlč. Domagoj Matošević
