Započeli smo svoje korizmeno hodočašće. Sveto vrijeme korizme za svakoga koji istinski vjeruje u Boga ovo je vrijeme izazova i velike ljubavi povratka.
Povratak je to svom Bogu izvoru svake milosti i svake dobrote. I upravo je korizmeno hodočašće put na kojem čovjek doista ako slijedi Božju riječ, njegovo puku i sluša i vrši njegovu mudrost sebe može pripraviti za svekolike Božje darove. Čovjek današnjice je samodostatan, sebeljuban, bahat, pun sebe. Smatra da sve može sam. Zato mu i ova sveta vremena smetaju. Uvijek pristupaju korizmi s nekim podsmijehom, omalovažavanjem. Kad čovjek izgubi kontakt sa svojim stvoriteljem onda sam sebe započinje uništavati. Samo destrukcija je sveprisutna a odraz toga vidljiv je najočitije u nezadovoljstvu. A nezadovoljstvo rađa uvijek razočaranjem koje onda postane uteg za bilo koju stvar u životu. No kad se krene u radosni susret sa svojim stvoriteljem. Kada svoj život stavimo njemu na raspolaganje. Kada mu dopustimo da nas on oblikuje po svojoj volji tada čovjek zadobiva novu svetu dimenziju u kojem njegov život sa svim izazovima i poteškoćama postaje osmišljen i radostan. Ono što izaberemo u životu to i živimo.
Danas slušajući Božju riječ daje nam se opcija upravo na početku korizmenog hoda. S odabirom počinje promjena ili se sve nastavlja u drugom smjeru. Zato nam Bog svima danas govori: „Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću.“ Život s Bogom donosi sreću a život bez Boga smrt i nesreću. Umjesto da se trgnemo i zauzmemo za sebe olako se prepuštamo samosažaljenju žaleći u svom životu da ništa ne postižemo. Iz odabranog života smrti ne može nastati ništa dobro. I sve što radimo uvijek je na propast. Tada nema nikakva napretka. Radiš i stostruko ali nema rezultata. Zada danas dobro odaberi. Ne treba nam neka posebna mudrost da pratimo samo koliko spasonosnih savjeta danas možemo iščitati iz Božje riječi za dobro i sveto čovještvo. Jer Bogu je stalo da imamo dobar i kvalitetan život, život u kojem nećemo biti samo živci. Dostatni sami sebi. Oni koji misle samo na sebe i svoju ugodu.
Bog nas želi osposobiti za život. Koji nam je onda to put koji nam danas trasira Gospodin. „Pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj: Ljubi Gospodina, Boga svoga, slušaj njegov glas, prianjaj uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo.“ To je naš put. Pravi i ispravni. A smjernice su još jasnije: „Ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu misli dan i noć.“ Put za nas koji smo se navikli raskalašeno živjeti jako težak i zahtjevan. No bez ovoga nema radosti života. Bez otvorenosti srca slijediti svoga Gospodina u svako spasonosnom savjeta nema života.
Otvarajmo svoja srca samo onom koji ima život u sebi i koji nas uvijek vodi k radosti i blagoslovu. Ne osvrći se na druge već svom Bogu daj danas ruku da te vodi i da te upućuje. Ne boj se imati povjerenja u svoga Gospodina. Dopusti da te izbavlja od zla svakoga i kušaj radosti koje izlaze iz drugovanja sa onim koji nas ljubi. Zato neka nam je ova korizma plodonosna da izgrađujemo nanovo svoje povjerenje u Gospodinovoj ljubavi. „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?“ Odrecimo se starog nevjernog i bahatog čovjeka i zaodjenimo se čovještvom po mjerni Isusa Krista.
don Damir Bistrić
