Prijatelju, krize su neka vrsta porođajnih boli.
Krize su znakovi za uzbunu.
Glavobolje iza probančene noći su signal
da razmisliš o svome načinu života.
Bolovi u želucu su poziv da drukčije jedeš.
Krize u bogatim zemljama su kao
i bolovi u želucu, posljedica
materijalne prezasićenosti.
Raskrinkavaju našu stvarnu krizu:
prazninu duha i osiromašenje srca.
Možemo manje kupovati, možemo si priuštiti
manje raskoši. Je li to katastrofa ili blagoslov?
Kako završavaju krize? Postije dvije mogućnosti.
Ili dolazi do katastrofe, jer pojedinci ili skupine
koje raspolažu vlašću, brane svim sredstvima
svoje interese.
Ili dolazi do promjene životnoga stava:
Zakon jačega ne određuje više zakon trgovine.
Konačno se uzimaju u obzir slabi,
bespomoćni ljudi.
Hoćemo li iz krize naučiti da s manje možemo
doći puno dalje?
Krize mogu biti blagoslov.
One nam daju razmišljati
o pravim vrijednostima života.
Što nam je uistinu važno?
Phil Bosmans
