1. Traži prikladno vrijeme suočenja sa samim sobom;
2. Često razmišljaj o Božjim dobročinstivma.
3. Ostavi zantiželju; čitaj radije ono što će više potpomagati skrušenosti nego radoznalosti.
4. Budeš li se umio kloniti suvišnih razgovora i besposlenih hodanja, slušanja novosti i glasina, naći ćeš dovoljna i pogodna vremena da se ozbiljno posvetiš razmatranju.
5. Veliki sveci bježali su, kamo god bi mogli, od ljudskog društva i više su voljeli služiti Bogu u skrovitosti.
6. Reče netko: Koliko god sam puta bio među ljudima, manji sam se čovjek vratio.
7. To ponajčešće iskusimo kad dugo razgovaramo.
8. Naime, lakše je šutjeti nego ne prijeći mjeru u riječi.
9. Lakše je ostati kod kuće nego se vani dovoljno čuvati.
10. Tko se, dakle, nastoji izgraditi u čovjeka nutrine i duhovnosti, mora se s Isusom skloniti od mnoštva.
11. Nitko ne može sigurno izaći pred ljude ako rado ne živi u skrovitosti.
12. Nitko ne može bez straha govoriti ako rado ne šuti.
13. Nitko ne može pouzdano predvoditi ako se rado ne podlaže.
14. Nitko ne može bez opasnosti zapovijedati ako nije naučio slušati.
15. Nitko se ne može bezbrižno radovati ako u sebi nema mirne savjesti.
16. Sigurnost je svetaca, međutim, uvijek bila združena sa strahom Božjim. I iako su se odlikovali velikim krepostima i milošću, ipak nisu bili u sebi manje brižljivi i ponizni.
17. Sigurnost opakih pak izvire iz oholosti i preuzetnosti i na kraju se okreće u beznadnost.
18. Nikad sebi ne obećavaj sigurnost u ovom životu, koliko god bio na glasu kao dobar samostanac ili pustinjak.
19. Često su baš oni bolji u ljudskim očima dublje pali zbog svojega prevelikog samopouzdanja.
20. Stoga je mnogo korisnije da ne budu sasvim bez kušnji nego često napastovani, kako ne bi postali previše sigurni te se možda uzoholili pa lakoumno potražili i vanjsku utjehu.
21. O, kako bi sačuvao mirnu savjest, onaj tko nikad ne bi tražio prolaznu radost, tko se nikad ne bi bavio svijetom.
22. O, kako bi velik mir i spokoj uživao, onaj koji bi potkresao svaku taštu brigu i razmišljao samo o spasonosnim i božanskim stvarima te svu svoju nadu stavio u Boga!
23. Nitko nije dostojan božanske utjehe ne vježba li se brižljivo u svetoj skrušenosti.
24. Želiš li se skrušiti srcem, uđi u svoju sobicu i zatvori vrata svijetu, kao što je pisano: “Na svojim ležajima razmislite i zanijemite.”
25. U ćeliji ćeš nalaziti ono što vani često gubiš.
26. Ustrajnim boravkom ćelija nam postaje slatka, čestim izbivanjem mrska.
27. Budeš li na početku svojega obraćenja u njoj rado boravio i čuvao je, bit će ti kasnije draga prijateljica i najmilija utjeha.
28. Pobožna duša napreduje u šutnji i u miru otkriva dubine Svetoga pisma.
29. Tu nalazi potoke suza kojima se svake noći oblijeva i čisti, da bi svojem Stvoritelju postala to bliskija koliko je udaljenija od svake svjetske buke.
30. Tko se, dakle, odijeli od znanaca i prijatelja, njemu će se Bog primaknuti sa svojim svetim anđelima.
31. Bolje je skrovito živjeti i brinuti se o sebi nego, zanemarivši sebe, činiti čudesa.
32. Pohvalno je za redovnika, da malokad izlazi, da izbjegava da bude viđen i da ne želi viđati ljude.
33. Zašto želiš vidjeti ono što ne smiješ imati? “Svijet prolazi i požuda njegova.”
34. Tvoje požudne želje vuku te da izađeš. Kad vrijeme prođe i vraćaš se kući, što donosiš? Opterećenu savjest i rastreseno srce.
35. Radostan izlazak često urodi žalosnim povratkom, a veselo buđenje do u kasnu noć tužnim urankom.
36. Tako svaka tjelesna radost umiljato dolazi, a na kraju grize i ubija.
37. Što možeš drugdje vidjeti a da ovdje ne vidiš?
38. Evo neba i zemlje i svih počela, ta on njih je sve načinjeno!
39. Možeš li igdje išta vidjeti, što bi moglo dugo opstojati pod suncem?
40. Možda se nadaš naći zadovoljstvo, ali neće ti se posrećiti.
41. I kad bi vidio sve što postoji, što bi to bilo doli prazan privid?
42. Podigni svoje oči uvis, Bogu, i moli za svoje grijehe i nemare.
43. Ispraznost prepusti ispraznima, a ti povedi brigu o onome što ti je Bog zapovjedio.
44. Zatvori za sobom svoja vrata i prizovi k sebi svojega ljubimca, Isusa.
45. S njim ostani u ćeliji, jer drugdje nećeš naći takva mira.
46. Da nisi bio izlazio i da ti se uši nisu napunile glasinama, ostao bi u divnom miru.
47. A dokle god te radoznalost vodi za novostima, moraš podnositi nemir srca.
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista, Izvor: http://u-ime-isusovo.blogspot.com.es
