Danas možemo reći da je molitva u krizi. Svijet nam je nametnuo mnogo toga što nas odvaja od molitve, npr. promatranje života kroz prizmu materijalnog, pretjerivanje u gledanju televizije, u radu za računalom, lijenost, užurbanost.
Mnogi kažu: nemamo vremena za molitvu, ne znamo moliti, ili: nemamo volje za molitvu. Naime, ljudi su se odviknuli od molitve, ali kada dođu krize, čovjek se pita zašto mu u životu ne ide. Treba molitvu vratiti u osobni život, u obitelj, u naš narod, i početi ustrajno i s pouzdanjem moliti. Uvijek sam šokiran odgovorima ljudi koji na pitanje koliko dnevno mole, odgovaraju kako je to samo nedjeljom za ručkom. Zaboravlja se da naša vjera zakržlja, slabi, ako ne molimo. Postoje kršćanske obitelji koje mole zajedno svako jutro i svaku večer. Imaju živote ispunjene blagoslovima Božjim! Glavni je naš problem što ne molimo. Sveti Ivan evanđelist kaže da je Bog na nas izlio veliku ljubav. Mi smo njegova djeca. Povjerovati u to, znači surađivati s Gospodinom.
Kako se približiti Bogu Ocu, Bogu Sinu, Bogu Duhu Svetomu i Mariji? Kako osjetiti Božju ljubav, hrabrost i nježnost u životu? Jedan od najboljih načina kako predati svoj život Bogu, jest kroz molitvu i molitveni život. Kako tko moli, tako i živi. Koliko je kvalitetna naša molitva, toliko će kvalitetan biti i naš život. Po molitvi se spušta blagoslov na onoga tko moli, na njegovu obitelj i na njegov narod.
Ne smijemo zaboraviti da je molitva važna. Kao što dosta vremena provodimo s prijateljima tako bismo trebali naći vremena i biti s Bogom u molitvi.
fra Ivo Pavić
