Stigao neki lopov u nebo i pokucao na rajska vrata: “Otvorite, molim!”
Apostol Petar začuje kucanje i proviri kroz prozorčić na vratima. “Tko je?” “Ja.” “A tko si ti?” “Lopov. Pusti me u raj.”
“Ni govora, ovo nije mjesto za lopove.”
“A tko si ti da me ne puštaš?”
“Ja sam sveti Petar!”
“Znam ja tebe. Ti si od straha zatajio Isusa prije nego je pijetao triput zapjevao. Sve ja znam, prijatelju!”
Postiđen, sveti se Petar povuče i potraži svetoga Pavla: “Pavle, otiđi u vratarnicu i razgovaraj s onim čovjekom.”
Sad sveti Pavao proviri kroz prozorčić: “Tko je tamo?”
“Ja sam, lopov. Pusti me da uđem u raj.”
“Raj nije mjesto za lopove!”
“A tko si ti da me ne puštaš?”
“Ja sam apostol Pavao!”
“Ah, Pavao! Ti si išao u Jeruzalem i u Damask ubijati kršćane. A sad si u raju!”
Postiđen, sveti se Pavao povuče i sam zbunjen, te ispriča svetom Petru što mu se dogodilo.
“Moramo mu poslati Ivana, evanđelista”, reče Petar. “On nikad nije zatajio Isusa, bolje će se snaći.” Sveti Ivan proviri kroz prozorčić. “Tko je tamo?”
“Ja sam, lopov. Pusti me da uđem u raj.”
“Možeš kucati koliko želiš, za grešnike kao što si ti u raju nema mjesta!”
“A tko si ti da me ne puštaš u raj?”
“Ja sam Ivan, evanđelist.”
“A tako, ti si jedan od evanđelista. Zašto vi evanđelisti varate ljude? Napisali ste: ‘Kucajte i otvorit će vam se, tražite i naći ćete.’ Dva sata kucam i tražim, nitko me ne pušta da uđem. Ako mi odmah ne nađeš mjesto u raju, vratit ću se na zemlju i svima ispričati da si u Evanđelju pisao laži!”
Ivan se uplaši i pusti lopova u raj. Raj je samo pitanje milosrđa.
Bruno Ferrero
