«Veliko se znamenje pokaza na Nebu. Žena obučena u Sunce, Mjesec joj pod nogama a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda». Ovo su proročke riječi sv. Ivana kojima smo započinjemo današnju svetkovinu Uznesenja Marijina ili Velike Gospe.
Ovom svetkovinom potvrđujemo ono što su kršćani kroz vjekove vjerovali o Mariji, kako je dušom i tijelom uznesena u nebo, kako njen Sin Isus nije mogao dozvoliti da ono tijelo koje ga je donijelo na svijet istrune u grobu. Zato je Mariju njen Sin odmah neposredno nakon smrti, uskrisio, preobrazio, proslavio i postavio na nebu kao Kraljicu neba i zemlje. Ova istina o Mariji jest trojaka jer u sebi nosi njenu smrt, uskrsnuće i proslavu na nebu. Gospodin je na njoj učinio što nakon smrti i Sudnjeg dana očekuje svakoga tko je vjeran Bogu, a to je proslava u nebu.
Dok danas gledamo našu Majku na nebu uzvišenu i proslavljenu, veću od svih anđela i svetih nehotice nam se nameće pitanje: Hoćemo li i mi doći u slavu nebesku, tamo gdje je naša Majka Marija?
Ako dobro poslušamo Riječ Božju što nam je nudi današnja liturgija onda nalazimo i odgovor na ovo pitanje. Hoditi nam je putem Marijinim da bi i mi prispjeli tamo gdje je ona, a to jest prije svega put predanja u Božju volju i vršenje njegove volje u onim kako ih nazivamo malim svakodnevnim životnim situacijama.
Svjesni smo i svakodnevno osjećamo na tom putu hoda prema Bogu, prema vječnosti čovjeku se nešto ispriječilo. Osim ponude Dobra uvijek je aktualna i u našim životima prisutna i ona druga ponuda, ponuda Sotone «oca laži» kako ga na jednom mjestu nazva Isus. I razapeti smo između te dvije ponude, između dobra i zla, između neba i zemlje i svakodnevno se u svom životu svojim mislima, riječima i djelima odlučujemo za jedno ili drugo.
Ovu stvarnost nam zorno oslikava Ivan u svome Otkrivenju kroz dvije slike: prvu uosobljuje Žena, a drugu strahoviti Zmaj.
Žena – Nova Eva, Žena – Crkva, Žena – Majka. Sama ljepota, nježnost, blagost i dobrota. S druge strane strahoviti Zmaj, čista suprotnost. Posjeduje sve kvalitete osim ljubavi. No Žena-Majka ima moć darivati život. Zmaj nudi jedino smrt. On sve može oboriti, ali ništa podići. Zmaj strahuje da čovjek ne bi bio sličan Bogu. Sve poduzima kako bi ostavio jači dojam od Boga. Zato i ima sedam glava, deset rogova, sedam kruna i moćan rep. Jednim mahom obara mnoštvo zvijezda. Pa što je čovjek pred tom slikom, pred tim izazovom.
Ali upravo čovjek jest velika opasnost za njega. Svjestan je on toga. Upravo stoga vreba oko svakog čovjekova začeća, rođenja i postojanja. On je ubijica od začetka. Onima koji odluče darovati život djetetu prijeti proždiranjem čim se rodi. Onima koji odgajaju svoju djecu u obitelji prijeti obaranjem sa neba života.
A Žena? Stoji nasuprot njemu. Nema na njoj ni sile ni zastrašujuće moći. Odjevena suncem, okrunjena zvijezdama, stojeći na mjesecu ona je spremna uza porod. U svojoj ženstvenoj nježnosti, ljepoti, odanosti i radosnoj spremnosti i odlučnosti ona zastrašuje zvijer. Ona ne prijeti. Ona želi u svijet roditi utjelovljenu Volju Božju. Ona jednostavno jest žene – jest čovjek s kojeg odsjeva sjaj lica Božjega, sjaja Volje Njegove. Ona jest Osoba koja svoje dostojanstvo želi ostvariti kroz ostvarenje Volje Božje, kroz poslušnost Božjem glasu. A on Zmaj ni pred čim ni pred kim ne strahuje tako jako kao pred čovjekom koji je odlučan ispuniti volju Božju, koji se nije voljan iznevjeriti glasu svoje savjesti. Taj i takav čovjek jest njegova opasnost, jest njegova smrt.
Pred ovim dvjema slikama stoji čovjek, stojimo ja i ti. Jednako je tako od početaka Crkve do dana današnjeg.
Zar čovjek današnjice, čovjek željan života po nadahnuću Stvoritelja, zar nije zasjenjen sjenom moćnog proždiratelja svih tih kvaliteta koje na slici njegova života ocrtavaju sliku Božju. Zar neprestano ne slušamo kroz cijelu povijest, od početka do danas, samo u svakom vremenu na jedan drugačiji i lukaviji način: Nije istina što Bog kaže, nemoj ga slušati, budi slobodan i iskoristi svoju slobodu i ne daj se zarobiti.
Bog nas danas po Mariji, Isusovoj i našoj Majci koja je dušom i tijelom uznesena u rajsku slavu poziva na obraćenje. Poziva nas da se u svojim mislima, riječima i djelima odlučimo za DOBRO, za Boga koji je neizmjerna ljubav, jer bez Boga smo neshvatljivi i nerazumljivi. Poziva nas da se ne priklonimo zamamnom sjaju Zvijeri i njegovim slatkim obećanjima koja u konačnici donose smrt i obaranje sa neba života.
Na Marijinim se očima vjere vidi što je Bog kadar učiniti s čovjekom koji se otvori Njegovu Duhu i potpuno preda izvršenju Volje Njegove. Živeći ovdje na zemlji ne smijemo zaboraviti na nebo. A na tom hodu prema vječnosti potrebna nam je milost Božja. I to milost koju nam Bog dijeli i preko Marijinih majčinskih ruku.
Nismo stvoreni za zemlju, stvoreni smo za nebo, za vječnost, za Boga i Marijino uznesenje na nebo nam hoće to reći. Vratimo molitvu u naše domove. Vratimo se krunici za postojan i dobar život. Rekao je naš sveti blaženik kardinal Stepinac: „Što budemo istinski i duboko ljubili Mariju, koliko više budemo za Mariju živjeli – toliko će više u nama živjeti i rasti Krist.“ Tamo gdje je Krist, a on je tamo gdje su braća sabrana zajedno on je nazočan u zajednici svoje Crkve, tamo nema mjesta strašnom Zmaju, tu njegova djela i zamisli ne uspjevaju, naprotiv to je njegova smrt.
Draga i mila Gospe, čiju nebesku proslavu danas slavimo, pogledaj na nas, na naše obitelji, na naše župe, na naš narod, koji je toliko potreban tvoga zagovora, zagovaraj nas pred Bogom u našim nastojanjima oko dobra i daj nam svima doći u nebesku slavu i tamo vjekovati.
Don Damir Bistrić
