„Moj pogled na ovoj slici, jednak je mojem pogledu na Križu.“
Koga Isus gleda s Križa? Kome je upućen Njegov pogled? Isus na Križu gleda u Ivana, koji je simbol svakog vjernika, svake osobe koja je povjerovala Isusu. Isus gleda tebe i mene, Njegov pogled je ljubav, Njegov pogled je milosrđe. Raspeti Bog na Križu gleda dolje, gleda u dubinu Ivanovog srca, u njegovu nutrinu i proniče ga. Što mu želi reći taj pogled? To je pogled koji razumije ostavljenost i odbačenost, pogled koji traži tješitelje Njegova Srca. Isusov pogled duboko me dotiče i potresa svu moju nutrinu, nakon tog Pogleda ništa više nije isto, ja nisam ista. On me izvlači iz situacije u kojoj jesam i poziva da izađem i da se otvorim na novost koju mi želi darovati. Događa se nešto drugačije, ljubav Božja me mijenja, a da toga i nisam svijesna. Možda sve ostaje isto, a ipak je sve drugačije. Njegov pogled ulazi duboko u moju nutrinu, u kojoj susrećem Njega koji je oduvijek boravio u meni, iako ja to nisam znala. On je u meni, trojstveni Bog živi u meni. O, moj Bože, ja ti se klanjam prisutnom u mojoj duši, jer je tamo tvoje prebivalište, tamo ti boraviš. To mi govori Tvoj pogled Isuse, da si Ti u meni i ja u Tebi, duboko boravimo jedan u drugome. Božji pogled govori mi o bezuvjetnoj Isusovoj ljubavi za mene i za svakoga koji me okružuje.
Svjesnost stalne Božje Prisutnosti u meni razbija grijeh.
Grijeh me odvlači od Njega, ponekad i ja sama sebe odvlačim od Njega. U stalnoj sam borbi između svijeta, svoje vlastitog ja i đavla, koji me žele odvojiti od Njegova Srca. Što ti više želim pripadati više ulazim u dubinu svoje vlastite bijede, koja stvara tamu u mojoj nutrini. To je tama mojih grijeha, rana, nesigurnosti, strahova…. to je moja tama. Što je danas tvoja tama? Što te danas odvlači od Njega? Ovdje dolazi Isus sa Svojim Milosrđem i govori ti: TU SAM NE BOJ SE! EVO ME, OVDJE ZA TEBE, UVIJEK SAM BIO TU, I ONDA KADA ME NISI VIDIO, TADA SAM NAJVIŠE BIO TU! Bog ti prilazi kao „Put, Istina i Život.“ Milosrdni Isus ti prilazi kao onaj koji je Svojim silaskom u smrt i boravkom u grobu tri dana, ušao u svaku tvoju situaciju smrti; apsolutnu svaka tvoja tama i grijeh je Njemu poznata, jer je On umro za nju. Ušao je u tvoju tamu kao Svjetlo, da „nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne nego ima život vječni.“
Važno je stati u iskrenosti danas pred Bogom i odgovoriti si što je danas tvoja tama, baš danas, jer nas Sveto Pismo poučava „ Evo sada je vrijeme milosti, evo sada je vrijeme spasa.“ Danas je vrijeme spasenja, vrijeme izbavljenja. Vrijeme ulaska Uskrsloga u tvoju tamu. Gledaj Ga, gledaj Njegov pogled, koji žudi za tvojim povjerenjem. Da, povjerenje, je ključ privlačenja Božjega Srca. Svako Srce ima ključ kojim se mogu otvoriti sva vrata, sva predvorja, u tome ponekada tako zamršenome zamku. Ključ Božjega Srca je povjerenje. Sv. Faustini Isus će često reći da Ga boli nepovjerenje ljudi, posebno Njemu posvećenih osoba, jer kako kaže, dao sam im Samoga Sebe, a oni mi i dalje ne vjeruju. Gospodin će često u Dnevniku s bolom izreći pitanje: Što bi još trebao učiniti da zadobije povjerenje Njemu posvećenih osoba? Isus od tebe i mene želi povjerenje i pouzdanje, a ostalo će On učiniti.
U ljubavi Bog uvijek čini prvi korak.
Pogledaj Njegove noge koje koračaju prema tebi. Zašto Isus ide prema tebi? Što želi Isus od tebe? Pogledaj taj korak bosonogog sluge. Da, Bog je sebe učinio robom i slugom za tebe. Sam će reći „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi, i život Svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Korak Milosrdnog Boga još me više čini nedostojnom, neugodno mi je prihvatiti taj Njegov korak koji mi kaže „Što želiš da ti učinim?“ Kako tako veliki Bog može sebe učiniti slugom? Vjerujem Bože, u Tvoju ljubav prema meni, ali tako mi ju je teško prihvatiti i otvoriti joj se, jer Ti mi dolaziš i gledaš me kako me nitko dosada nije gledao. Tvoja poniznost me zbunjuje i ostavlja u čudu. Lakše mi je prihvatiti Tvoju snagu i moć, nego Tvoj dolazak meni u poniznosti i ljubavi, u tihom služenju koje je mome srcu tako nepoznato. Tvoj korak me zbunjuje Gospodine. On me poziva i daje slobodu, slobodu u koračanju prema Njemu, slobodu u služenju Bogu i čovjeku. Sv. Ivan od Križa nas uči da se Bog nalazi u središtu duše. Tamo me taj korak poziva. Božji poziv je poziv na ljubav. Božji me korak poziva da Ga prihvatim i pozovem u tu svoju tamu, da je On rasvijetli i oslobodi svakoga straha, grijeha, ovisnosti, navezanosti i svega onoga što me zarobljava. Božji ti korak dolazi u susret, On čini taj prvi korak u susretanju tebe. Tvojim odgovorom dolazi do božanskog sudara. Ovako nas uči bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva: On je Nepromjenjivi, Onaj koji se nikada ne mijenja. On te i danas tako ljubi kao što te ljubio jučer i kao što će te sutra ljubiti. Pa i kada si Mu zadala bol, misli na to da jedna neizmjernost izaziva drugu i da ponor tvoje bijede privlači ponor Njegova Milosrđa.“
Milosrdni Bog me poziva da prihvatim Njegovu ljubav, On to i tebe danas poziva. Prihvati Njegovu ljubav, Njegov poziv u kojem ti se želi darovati. On te poziva da Ga susretneš, u tom središtu tvoje duše, Njegov glas te poziva u tvoje najdublje središte. To je mjesto isključivo rezervirano za tebe i Boga i nitko tamo nema ulaza, ni svijet, ni đavao niti ikoji drugi stvor; Zato se tamo možeš osjećati sigurnim, počivati spokojno kao na grudima svoje majke, tamo ćeš otkriti da je tvoje ime upisao u Svoje dlanove i da ništa i nitko to ne može promijeniti.
Ova desna Ruka na Slici me blagoslivlja.
Blagoslov kod Izraelaca ima posebno značenje. Mnogo je više nego što to razumije današnji moderni čovjek. On ima mnogo značenja, najljepših želja koje se mogu uputiti nekome čovjeku: mir, radost, veselje, blagostanje… Ovom desnom rukom podignutom na blagoslov Bog to govori i meni. Isus me blagoslivlja uvijek, On uvijek misli najljepše o meni, prihvaća me uvijek i želi mi najbolje. Kada je Bog stvorio čovjeka, rekao je: veoma je dobro! Bog je stvorio čovjeka jer je gorio od želje da Samoga Sebe daruje, da daruje tu Svoju ljubav nekome. Ti i ja smo stvoreni tom ljubavlju. Ljubavlju koja se želi darovati. On koji je moj i tvoj Otac prihvaća me takvog kakav jesam, takvog me ljubi i uvlači u samo središte Svoje Ljubavi. Ta ruka grli, pogledajte ju! Ona silno želi da budem zagrljena i ljubljena. Ta Božja ruka nas poziva da samo u Njemu možemo ispuniti svu svoju želju da budemo ljubljeni, ona nam daje mir koji svijet ne može dati, jer nisu upoznali Boga mira. U njemu se nalazi moj i tvoj mir. Ova desna ruka označava i poslanje, poziv na dijeljenje toga mira s drugima, poziv na uvlačenje i druge u to središte Ljubavi, poziv na dijeljenje ljubavi Isusova Srca sa svakime kojima nas On želi poslati. Ova ruka za nas znači poziv na dijeljenje ljubavi Božanskog Srca sa svima, da ono što smo dobili ne zadržavamo za sebe nego darujemo drugima jer ima još mnogo duša koji pripadaju Njegovu Srcu, ali radost evanđelja nije došla do njih. Ova desna Ruka za sve nas znači poziv na spašavanje duša.
Sada ulazimo u samo središte ljubavi, u središte Isusova Srca.
Ulazeći u to središte istovremeno prilazimo i Križu na Kalvariji. Gledamo Ga kako se daruje, gledajmo tu spremnost Isusova Srca da ti potpuno daruje Samoga Sebe. Isus je već iscrpljen, već je pretrpio mnoštvo poniženja, bičevanja, pljuvanja, a tako je malo onih koje Ga slijede radi ljubavi Njegova Srca. I apostoli su Ga napustili, oni koje je najviše ljubio, i kojima je poklanjao tako mnogo svoje pažnje. Jedino je Majka tu s Njime; upravo Njezina ljubav koja Ga tješi, sada mu uzrokuje dodatnu bol, jer bi je tako volio poštedjeti tog mača boli koje prožima Njezino Srce. Ispod Križa nalazimo još Ivana. Kako je bila divna njegova ljubav na Posljednjoj večeri… Sada se prisjeća nježnosti ovog ljubljenog učenika. Uz Križ nalazimo i Mariju Magdalenu. Ona se sjeća se tog pogleda kada joj je oprostio sve njene grijehe, svu njezinu prošlost. Tom Njegovom pogledu oproštenja ona je ostala vjerna do kraja, nikada se nije pokolebala. Njezina ljubav Ga dira potpuno u Srce, toliko joj zahvaljuje na njezinoj vjernosti, iznova je tako promatra, kao kod tog susreta. I ona ostaje, željna slijediti svoga Učitelja i u boli kao i u radosti, potpuno je shvatila bit radosne vijesti. Isus se raduje svima onima koji će biti poput Ivana i Marije Magdalene, sada ih se prisjeća… i oni raduju Njegovo Srce koje je okruženo tolikom boli. Nakon što je Isus predao svoj duh Ocu i izdahnuo vojnik probija Isusov bok, tu potječu Krv i Voda, koje označavaju krštenje koje je „život duša“ te sakrament Ispovijedi, u kojem nas Isusova dragocjena Krv čisti i oslobađa potpuno. Isus je rekao sv. Faustini u dnevniku «Gorim Milosrđem, želim ga izliti na duše ljudi. O kakvu mi bol čine odbacujući prihvaćanje. Dopusti mojem milosrđu djelovati u tebi. One donose svjetlo, toplinu i život». (Dn 1074) Probijanjem boka Bog se potpuno daruje, ovo darovanje proizlazi iz Isusova Božanskog Srca, na Slici ON otvara svojom lijevom rukom svoje Srce koje poprima oblik hostije. Upravo u Euharistiji Bog nam je ostavio samo Svoje Srce. Primajući Ga u sv. Pričesti mi se sjedinjujemo potpuno sa Njegovim Srcem više nego što je ljudskim riječima to ikada moguće opisati. Ime Isus znači Bog koji spašava, Bog koji ljubi i koji potpuno daruje Sebe grješnom i slabom čovjeku. Kako to uopće opisati i oblikovati riječima?
Ispod slike Milosrdnog Isusa nalazimo natpis: Isuse, ja se uzdam u Tebe!
Ovaj natpis je izričita Isusova želja, jer je Faustinin ispovjednik želio drugi natpis. Želio je da bude napisano na slici: Isus, Kralj milosrđa. No, Isus shvaća svakog čovjeka, pa i onog najslabijeg, i želi natpis koji će buditi pouzdanje i povjerenje, a ne strah. Zato želi natpis: Isuse, ja se uzdam u Tebe!: „… da se nijedna duša ne boji približiti Meni.“ Izgovarajući ove riječi ja pozivam Isusa u svoj život, priznajem Mu da je moj život bez Njega tama, i da sam potrebna Njega, da vruće čeznem za Njegovom ljubavlju. On poznaje svu tvoju i moju slabost, poznaje nas i zna da sami ne možemo. Zato se pouzdajemo u Njega jer priznajemo da se sami često gubimo i ne vidimo niti koračamo dobro. Ali uzdamo se u Tebe Isuse, da nam je Tvoje Milosrđe vodilja kroz svu tamu koja nas okružuje i koja ponekada čini da tonemo sve dublje i dublje, no baš tada podižemo Ti srce i govorimo Ti koliko Te trebamo i izručujemo svoj život u ruke Tvoga Milosrđa.
Izvor: http://www.rmi.hr/
