Vjernik sam i redovito idem na misu nedjeljom. Sam s misom »nemam problema«, no vama postavljam pitanje: Nije li došlo vrijeme da Katolička Crkva promijeni nešto u misi? Ne bi li se moglo nešto »reformirati« u nedjeljnim misama?
Pitanje vam postavljam zato što teško potičem svoju djecu na odlazak na misu, premda im to pokazujem primjerom. No, oni imaju i neku »svoju logiku« i ja se s njom dijelom slažem. Mislim da je jedan od razloga zašto se mladi danas udaljuju od Katoličke Crkve i neprikladnost nedjeljnih misa uvjetima u kojima žive danas.
U našoj župi, ako pogledamo istini u oči, na misu idu »samo starci i mala djeca«. A djeca »nestaju« iz crkve, čim postanu adolescenti, to jest malo porastu pa naš roditeljski »pritisak« više nije tako jak. Zar nitko u Crkvi ne vidi dosadu koju osjećaju sudionici nekih misnih slavlja, ili zid koji postoji među župljanima od kojih svatko misli nešto svoje ili moli neke svoje molitve, a ne prati niti misu? Zar Crkva ne može ponuditi neku novu »formu« mise koja bi više uključivala župnu zajednicu, barem u prvom dijelu (»Službi riječi«) i u kojoj bi se i mi vjernici osjetili sudionicima? Posebno to vrijedi za mlade koje sve rjeđe viđamo u Crkvi.
Postoji misa i misa, kao što ima župa i župa. Slažemo se s Vama da postoje doista dosadna i bezlična nedjeljna liturgijska misna slavlja, poput onih na koje Vi upozoravate jer ste ih vjerojatno i sami osobno doživjeli. No, jednako tako znamo da postoje i zajednice u kojima vjernici doista sudjeluju i osjećaju se pozvanima sudjelovati u misi, slavlja koja nisu »zagipsana« raznim formalizmima, kojima često postajemo žrtvama.
S Vama se slažemo i s tvrdnjom da bi doista bilo potrebno potražiti nove pastoralne načine privlačenja mladih nedjeljnim misama župne zajednice, no moramo upozoriti i na to da misa nije televizijski »show« u kojem bi na prvome mjestu trebala biti »privlačnost«. Mladi su naraštaji, na žalost, većim dijelom odrasli u svijetu televizijske zabave i raznih »instant« rješenja, pa im teško pada ponekad u usta staviti i nešto »tvrđe«, što treba dobro »prožvakati«.
Nedjeljna misa, u svom sadašnjem obliku, svakako zahtjeva određeni napor i odricanje, rekli bismo čak – žrtvu. A društvo sklono spektaklu, kakvo je i naše, svakako ne potiče na takvo odricanje, pa bi možda potrebno bilo i tu tražiti »razloge« zašto mladi ne idu na misu u većem broju, a ne samo u »dosadi« nedjeljnih misa.
U svakom bi slučaju barem dobar početni korak bio da se mlade iz Vaše, ali i ostalih župa, nastoji aktivno uključiti u sve one dijelove mise gdje je to moguće, a takvih mogućnosti, kao što znate, već sada ima puno. Možda bi rješavanju toga problema pomogla liturgijska skupina u župi koju bi svaka župa po savjetu HBK trebala imati. Ta bi skupina mogla, naime, nakon što bi sama upoznala dobro liturgiju mogla animirati vjernike različite dobi da bi na svoj svojstven način sudjelovali u liturgijskim slavljima, osobito nedjeljnoj euharistiji.
Izvor: Glas Koncila
