Henry van Dyke napisao je priču pod naslovom: “Mudri čovjek”. Ta priča govori o četvrtoj osobi koja je trebala biti u društvu tri kralja na njihovu putu da se poklone novorođenom Kralju koji se rodio u betlehemskoj štalici.
Ime te četvrte osobe bilo je Artaban. Spremajući se na put Artaban je uzeo sa sobom vrećicu dragocjenog kamenja koje je želio darovati malom Kralju, Kristu Kralju. Na putu k sastajalištu s drugom trojicom mudraca Artaban se zaustavio na jednom mjestu da bi pomogao jednom siromahu. To njegovo kratko zaustavljanje bijaše dovoljno da zakasni na dogovoreno mjesto sastanka s drugim mudracima. I što je zanimljivije Artaban ih nikada nije sustigao na putu u Betlehem. Kad bi se zaputio za njima ugledao bi uz put jadne i bijedne te sa zaustavljao da im pomogne i dadne nešto od svoga dragocjenog kamenja koje je imao uza se u svojoj vrećici. Na kraju on je razdijelio sve svoje dragocjeno kamenje koje je bio ponio sa sobom da bi ga darovao malom Kralju koji leži u jaslama. Priča ide kraju i kaže nam da je Artaban ostario i osiromašio te da nikad nije ostvario svoj san da sretne Kralja nad kraljevima te da pred njegove noge stavi svoj dar, svoje drago kamenje.
Jednog dana već kao starac, Artaban se nalazio u Jeruzalemu. Grad bijaše uskomešan od uzbuđenja i strke. Gradski čelnici osudili su nekog kriminalca na smrt i valjalo ga je smaknuti razapinjanjem na križ. Kad je Artaban spazio kriminalca srce mu od uzbuđenja počelo jače tući. U dubini duše nešto mu je govorilo da je to Kralj nad kraljevima koga je on pokušavao pronaći cijeli svoj život. Artabanovo srce bilo je slomljeno prizorom koji se pred njim odvijao. Artaban je bio još žalosniji uvidjevši da ne može ništa učiniti kako bi pomogao Isusu. U tom trenutku dogodilo se čudo. Artaban je čuo Kraljev glas u dubini svoje duše koji mu govoraše: Artabane, ne budi žalostan, ti si mi pomagao cijeli svoj život. Kad sam bio gladan, nahranio si me, kad sam bio žedan, napojio si me. Kad sam bio bez odjeće, odjenuo si me. Kad bijah pridošlica i stranac, ti me primi pod svoj krov kao jednog od svojih ukućana!
