Jučer je došao svetac malenoga rasta ali velikog SRCA! Došao je dočekan od tisuća i tisuća vjernika pred zagrebačkom katedralom. Napokon, tijelo svetog Leopolda Mandića, po prvi puta prešlo je talijansku granicu. Svetac se vratio kući.
Sveti Leopold Mandić je veliki apostol milosrđa. Veliki ispovjednik i veliki zagovornik na Nebu. Po cijele dane bio je u ispovjedaonici, imao je dar čitanja srca i nerijetko bi iznenadio ljude govoreći im grijehe koje su … ili zaboravili ili prešutjeli. Njegov „kolega“, sveti Padre Pio ovako opisuje svetog Leopolda Mandića kroz osmijeh: „Sveti Leopold Mandić, mali franjevac iz Padove koji meni šalje „teške slučajeve“.
Fra Ivica Vrbić dao nam je i detaljan opis neraspadnutnog tijela svetog Leopolda Mandića: „Tijelo svetog Leopolda nakon ukopa počivalo je na padovanskom gradskom groblju do 1963 godine, a zatim je preneseno u kapucinski samostan u kojem je svetac proveo većinu svoga života. U listopadu 2015. godine, nakon gotovo 40 godina od zadnjeg otvaranja kamenog sarkofaga u kojem je počivalo tijelo svetog Leopolda, svetac je opet bio vidljiv oku vjernika.
Za vrijeme posljednjeg prepoznavanja tijela svetog Leopolda, utvrđeno je da je tijelo u dobrom stanju, a na poseban način sačuvano je njegovo SRCE. Nije ni čudo da je srce ostalo sačuvano kada je toliko ljubilo sve ljude Božjom ljubavlju. Kao i u slučaju svetoga Pija, prije izlaganja vjernicima na štovanje, na lice svetoga Leopolda stavljena je voštana maska. Vjernici će primijetiti da tijelu nedostaje desna šaka, koja ni inače nije uz samo tijelo, nego je izložena u padovanskom svetištu u zasebnom relikvijaru. Šaka lijeve ruke je obučena u voštanu rukavicu.“
Brat Ivan, Izvor: http://rastimo-u-vjeri.com/
