Godine 1954. bio je raspisan nagradni natječaj za najkraći životopis Isusa Krista. Nagradu je dobio tekst nepoznatog autora ( nije naveo svoje ime). Nagrađeni rad je objavio jedan američki časopis koji je izlazio na 12 jezika u 17 milijuna primjeraka.
Tekst glasi ovako:
„Evo mladića koji se rodio u nepoznatom selu, sina žene sa sela. Odrastao je u drugom selu. Radio je u drvodjelskoj radionici do svoje tridesete godine. Zatim je tri godine propovijedao obilazeći sela i gradove. Nikada nije napisao nijednog slova. Nikada nije bio na nekakvom političkom položaju. Nikada nije posjedovao kuće. Nikada nije imao svoje obitelji. Nije pohađao škole. Nikada svojom nogom nije stupio u velegrad. Nikad se nije udaljio više od 300 km od mjesta u kojem se rodio. Nikad nije učinio nešto od onih stvari što redovito prate veličine. Nije imao drugih vjerodajnica osim sebe samoga.
Još dok je bio mlad, javno je mnijenje zauzelo prema njemu neprijateljski stav. Prijatelji su ga ostavili. Bio je predan neprijateljima. Nad njim je izvršen neki nazovi – proces. Bio je raspet između dva razbojnika. Dok je umirao, njegovi su krvnici kockom odredili kome će pripasti jedina stvar koju je posjedovao: njegova vunena haljina. Bio je pokopan u grob što mu ga je privremeno ustupio odani prijatelj.
Od tada je prošlo više od devetnaest stoljeća, a i danas je on glavna superzvijezda koja ne pozna zalaza. On je na čelu svakog napretka ljudskog roda.
Bez pretjerivanja, mirne duše tvrdim:
– da sve vojske koje su ikada prošle svijetom
– da sve flote koje su ikada bile naoružane,
– da svi parlamenti koji su se ikada sastali,
– da svi vladari koji su ikada vladali na zemlji
da svi oni zajedno nisu imali toliki utjecaj na čovječanstvo koliko ovaj – jedan ŽIVOT.“
